oblak...

Ima jedan grad. Načinjen od malih drvenih kućica iz kojih svijetli sreća, prisnost i mir. U njemu živi jedna duša. Pažljiva, lijepa, osjetljiva. Duša spremna vidjeti, osjetiti i čuti, duša koja privlači druge duše u svoj magični svijet. Duša koja im, bez obzira na udaljenost, može prići toliko blizu i začarati ih radošću i šarmom malenih odabranih trenutaka čak i kad je njoj samoj potreban zagrljaj i utjeha.



Jučer me je ta duša dotkla svojim čarobnim dodirom. Na tren su se svijetlo i spokoj njezine kućice prenijeli u moj stan, jedna je zvijezda zatreperila a srce se ispunilo najljepšim darovima od svih: veseljem, pažnjom i prepoznavanjem.

Hvala ti, dušice, što si tu. Budi i dalje toliko čarobna i posebna.