Friends

Remember, no man is a failure who has friends! 

Zapamti, onaj tko ima prijatelje nije promašaj!

Ovim citatom iz  božićnog klasika It's a wonderful life/Divan život svim mojim prijateljima

                                             

                       HVALA ŠTO STE TU!!!

      THANK YOU  FOR BEING HERE!!!

tiha noć...

        Ovih dana tražim utočište. U potrazi za nekim sigurnim mjestom pregledavam stare fotografije.  Skrivam se iza nasmješenih lica,  dekorariranih stolova prošlih blagdana,  prikaza lijepih kutaka (one ružne sam, naravno, odmah izbrisala kao da ne postoje). Šećem snježnim Salzburgom u pratnji moje muške družine. Do nas dopiru zvuci božićnih napjeva, mirisi kuhanog vina i dječji povici. Jako je hladno, ali tako i treba biti u naručju Alpa. Bajkovito uređeni izlozi gledaju iz toplih trgovina. Promrzli ali sretni grijemo se uz vruću čokoladu. Iznenađuju nas mali božićni sajmovi koji se kriju u nekoj veži, iza neke romantične uličice. Na štandovima biramo božićne ukrase koji će nas čitav život sjećati na snježnu bajku u Salzburgu.

Dan sv. Lucije

Uskoro nam dolazi dan Sv. Lucije. U adventsko vrijeme to mi je zasigurno jedan od najljepših dana. Da imam djevojčicu zvala bi se Lena ili Lucija. Ili možda i Lena i Lucija.

Mnogi se narodni običaji vežu uz obilježavanje dana sv. Lucije. Ali neću o tome, to možete i proguglati. Želim vam reći zašto je ja volim: prvi susret s nekim tko se zove Lucija dogodio mi se kad sam bila mala. Kćer kumova mojih roditelja s kojima su oni jako povezani zove se Lucija.Od samog početka  ona mi se jako svidjela ( i njezina sestra Helena, ali sada pričam o Luciji). Njezin dolazak kod nas značio je puno smjeha, okupljanje uz stol, vesele (i prisutne) roditelje; ukratko sve ono što praznik znači. Iako se ne viđamo često (makar čak i živimo u istom kvartu), svaki susret  s Lucijom još uvijek to podrazumijeva. 

Kasnije sam ime Lucija počela povezivati s latinskim korijenom iz kojeg je izvedeno. Lux- predivna imenica koja znači svjetlost, pa tako ime povezujemo i sa prosvjetljenošću. Osim lijepog značenja i zvuči nekako melodiozno. U zimskim danima nedostatak sunčeve svjetlosti  čini nas  ranjivima. Zato posebno obilježavam Sv. Luciju tako da popalim sve lampe i svjećnjake u kući.

Prije gotovo 12 godina na blagdan Sv. Lucije moj je brat dobio sina: Matija, sretan ti rođendan!

 

Mama je izradila ove boriće od drvenih kvačica. U jednom od idućih postova predstavit ću njezin stan: mjesto na kojem je sve počelo!!!

Limunada kod Sandre

Sjećate se Sandre? Možda se sjećate i mojeg obećanja da ću vas još malo provesti kroz njezin stan? Budući da u novu godinu ne želim s dugovima, danas pijemo limunadu kod Sandre!

 

Njezin je stan riznica s blagom: uđete i poželite nestati u njemu. Toliko lijepih detalja i kutaka u kojima osluškujete priče iz nekih prošlih vremena, o nekim prošlim ljudima, o nekim prošlim događajima.

tika-taka

Što je život? Mahnitanje.

Što je život? Puste sanje

prazna sjena što nas ovi

O, malen je dar nam dan,

jer sav život - to je san

a san su i sami snovi"

Pedro Calderon de la Barca

 

Ovih sam dana očarana tihim zvucima sata u pozadini. Imam ih u svakoj prostoriji, makar uopće ne držim do vremena. Ispočetka nisam željela satove u stanu kako bih, doslovno, bila u izvanvremenskoj kapsuli kad dođem doma. Onda su postali nužni, pa sam odlučila da mi moraju biti lijepi. A sada kao da sviraju neku posebnu melodiju samo za moje uši: tika-taka, tika-taka,tika-taka. Udruženi s hladnoćom koja vreba iza čvrsto zatvorenih prozora, blagom svjetlošću lampa koja je nužna u danima bez sunca transportiraju me u neka nostalgična vremena. I ja se u potpunosti prepuštam...

Somewhere over the rainbow

ritam prirode

Nemam vrt. Nemam čak ni balkon na kojemu se mogu rastegnuti prema prirodi. Ipak, svi su zagrebački parkovi moji. A imam i svoje drvo koje se nalazi na Branimircu. Pratim ga već dugo, prekrasno je u svako doba godine, no posebno kada obuče šuškavu žutu vestu od lišća. To je drvo ginka, veličanstveno, gizdavo, nametljivo svojom ljepotom. Kažu da je ginko najstarije i najotpornije drvo na Zemlji koje je preživjelo četiri ledena doba. Poznato je po svojim ljekovitim svojsvima, između ostalog i blagotvornom utjecaju na depresiju. Meni je dovoljan samo pogled na njega u jesen da se osjećam privilegiranom što postojim kao poglavlje ili pasus jedne velike knjige života u više tomova.

Pod njim su nastala mnoga moja sjećanja na bezbrižne gimnazijske dane, druženja, poneka razmjena mladenačkih obećanja, nadanja i snova. Pod njim sam dobila jednu posebnu knjigu od jednog posebnog dečka. Pod njim sam znala zastati kako bih na klupi nahranila svoju bebu lutalicu, jer je moj stariji sin, baš poput mene, uživao u dugim šetnjama ulicama našeg grada. Mlađi je od samog svog početka okrenut toplini i sigurnosti doma. U njima dvojici kao da je  koncentriran moj životni status.

Ne bih mogla živjeti u kraju koji nema godišnja doba. Ritam prirode je nešto što duboko osjećam u sebi kao most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Usklađena sam sa pulsom prirode i potrebne su mi promjene godišnjih doba, izmjene energije koja ih prati.  Kao što su mi potrebna dva moja posve različita dječaka i radosti koje svaki od nih donosi.

ovu je fotografiju napravio moj mlađi sin za blog; ima nešto utješno u kremastoj i glatkoj strukturi pudinga od vanilije

Prikrada se...

Prikrada se vrijeme slatkih snova, iščekivanja, druženja, mirisa cimeta i svjetlosti svijeća. Je li rano za Božić? 



Nekako uz promjenu  vremena na zimsko u moj se stan uvlači svečana atmosfera. Malo pomalo dodajem zimsko-božićnu dekoraciju, s početka stidljivo da bi potkraj mjeseca već u punom sjaju dočekala Advent. I onda mjesec što tako brzo prođe zbog magične atmosfere  koja ga obavija. Ima nešto u tim kratkim danima, tihoj i smirujućoj glazbi božićnih napjeva, a nađe se i pokoja želja... Još sam kao dijete zaljubljeno gledala u okićeni bor i prve jutarnje sate provodila u igri kraj njega dok su svi ukućani  lijeno spavali. Odsjaj božićnog nakita je kao nagovještaj vilinske prisutnosti, smirenja i nade. Toliko ljepote na jednom mjestu...



 

Ima par novosti kod mene ovih dana: počinjem s lusterom koji je uzet s tavana prijateljice Edite (ona ima toliko čarobnu kuću da ću se potruditi prenijeti prizore iz njezine kućice kao poklon svima nama  u prosincu) te je uz par trikova zasjao na mom stropu, a u sobi došao kao točka na i. Mami je vraćen onaj maleni. Dovoljno francuskog štiha da me sjeća na putovanje, stilski potpuno uklopljen.  Jako sam  sretna zbog njega :))

kad bude prilike, vjerujem da ću zamijeniti grla u bijela!

Iz nekog nepoznatog razloga ne volim amblaže proizvoda, kakve god bile ( a priznajem da ima izvrsnih dizajnerskih rješenja). Dugo već tražim kutiju za maramice, ali ne duguljastu. Čak sam se, priznajem, planirala i uhvatit posla pa sama izraditi. Onda sam našla odlično rješenje na stranicama Pottery barn,pronašla tutorial na webu, kupila materijal i zahvaljujući teti Gogi-voila

ovo je za dječju sobu

ovu će mama ukrasiti bijelim vezom, još biram motiv (prijedlozi dobrodošli)

U jednoj kratkoj, gotovo ukradenoj šetnji s prijateljicom razveselila me šarmantnim ukrasom za bor koji čeka svoj trenutak obješen na svijećnjaku. Pogledajte o čemu se radi:

Nezgodno ga je fotografirati, ali vidi se koliko je neodoljiv.


I za kraj, djelić svjetlosti i sjaja kristala iz moje spavaće sobe neka vas prati tijekom sve kraćih dana, a sve dužih noći! Veseli me putovanje kroz vaše slikopriče, vjerujte da sam počašćena što svjedočim jednostavnim, lijepim, životnim trenutcima u vašem dijelu svemira.

Slatka nedjelja

Neki ljudi ne vole nedjelju. Nisam je niti ja voljela dok sam bila mlađa. Vrijedi za najdosadniji dan u tjednu. Sada je upravo to ono što obožavam u nedjelji.

Prilika da se polagano probudim, ostanem u krevetu ležati i čitati. Prilika da popijem šalicu kave uz listanje najdražeg časopisa. Prilika da uživam u kuhanju, korak po korak. U pripravi kolača. U mirisima doma. Bez obzira na neradni dan, ponekad istrčim iz stana na plac, Britanac, na kavu ili u kupovinu. I u svim tim stvarima uživam... ali nedjelja poput ove je pravo malo blago.




Prva prava jesenska nedjelja u mome stanu danas je izgledala baš tako: usporeno, u pogledu na zlatno-smeđu nijansu lišća koja se polako nameće, u uvođenju smeđih tonova u ambijent koji najavljuju hladnije dane.