Prikrada se...

Prikrada se vrijeme slatkih snova, iščekivanja, druženja, mirisa cimeta i svjetlosti svijeća. Je li rano za Božić? 



Nekako uz promjenu  vremena na zimsko u moj se stan uvlači svečana atmosfera. Malo pomalo dodajem zimsko-božićnu dekoraciju, s početka stidljivo da bi potkraj mjeseca već u punom sjaju dočekala Advent. I onda mjesec što tako brzo prođe zbog magične atmosfere  koja ga obavija. Ima nešto u tim kratkim danima, tihoj i smirujućoj glazbi božićnih napjeva, a nađe se i pokoja želja... Još sam kao dijete zaljubljeno gledala u okićeni bor i prve jutarnje sate provodila u igri kraj njega dok su svi ukućani  lijeno spavali. Odsjaj božićnog nakita je kao nagovještaj vilinske prisutnosti, smirenja i nade. Toliko ljepote na jednom mjestu...



 

Ima par novosti kod mene ovih dana: počinjem s lusterom koji je uzet s tavana prijateljice Edite (ona ima toliko čarobnu kuću da ću se potruditi prenijeti prizore iz njezine kućice kao poklon svima nama  u prosincu) te je uz par trikova zasjao na mom stropu, a u sobi došao kao točka na i. Mami je vraćen onaj maleni. Dovoljno francuskog štiha da me sjeća na putovanje, stilski potpuno uklopljen.  Jako sam  sretna zbog njega :))

kad bude prilike, vjerujem da ću zamijeniti grla u bijela!

Iz nekog nepoznatog razloga ne volim amblaže proizvoda, kakve god bile ( a priznajem da ima izvrsnih dizajnerskih rješenja). Dugo već tražim kutiju za maramice, ali ne duguljastu. Čak sam se, priznajem, planirala i uhvatit posla pa sama izraditi. Onda sam našla odlično rješenje na stranicama Pottery barn,pronašla tutorial na webu, kupila materijal i zahvaljujući teti Gogi-voila

ovo je za dječju sobu

ovu će mama ukrasiti bijelim vezom, još biram motiv (prijedlozi dobrodošli)

U jednoj kratkoj, gotovo ukradenoj šetnji s prijateljicom razveselila me šarmantnim ukrasom za bor koji čeka svoj trenutak obješen na svijećnjaku. Pogledajte o čemu se radi:

Nezgodno ga je fotografirati, ali vidi se koliko je neodoljiv.


I za kraj, djelić svjetlosti i sjaja kristala iz moje spavaće sobe neka vas prati tijekom sve kraćih dana, a sve dužih noći! Veseli me putovanje kroz vaše slikopriče, vjerujte da sam počašćena što svjedočim jednostavnim, lijepim, životnim trenutcima u vašem dijelu svemira.

Slatka nedjelja

Neki ljudi ne vole nedjelju. Nisam je niti ja voljela dok sam bila mlađa. Vrijedi za najdosadniji dan u tjednu. Sada je upravo to ono što obožavam u nedjelji.

Prilika da se polagano probudim, ostanem u krevetu ležati i čitati. Prilika da popijem šalicu kave uz listanje najdražeg časopisa. Prilika da uživam u kuhanju, korak po korak. U pripravi kolača. U mirisima doma. Bez obzira na neradni dan, ponekad istrčim iz stana na plac, Britanac, na kavu ili u kupovinu. I u svim tim stvarima uživam... ali nedjelja poput ove je pravo malo blago.




Prva prava jesenska nedjelja u mome stanu danas je izgledala baš tako: usporeno, u pogledu na zlatno-smeđu nijansu lišća koja se polako nameće, u uvođenju smeđih tonova u ambijent koji najavljuju hladnije dane.