Ima ljudi koji su me dirnuli svojim pogledom na svijet, svojim pristupom, odnosom prema životu. Neki od njih su među vama, dragi moji blogeri, neke poznajem već dugo, a neki su postali dio mog života sasvim slučajno, spletom životnih okolnosti.
Tako je život spojio Sandru i mene . Nasumice. Slučajno je ona odabrala jednog Božu za muža. Slučajno je taj Božo moj susjed. Sve ostalo je namjerno. Namjerno su nas pozvali na svoje predivno vjenčanje (možda mi Sandra bude ustupila koju sliku da vidite tu romantiku ;)), namjerno se družimo. Kad uđem u Sandrin s(t)an, kao da sam u najljepšoj chic priči (vintage, french, country, shabby...). Dijelimo lijepe trenutke na povremenim kavicama, jedna drugu redovito obavještavamo o pothvatima i pronalascima posebnih sitnica za dom, izmjenjujemo recepte i gotove kolače: kao Ivici i Marici mrvice, za nama dok nosimo nešto u lijepom posuđu ostaje fini slatki miris koji spaja drugi i treći kat u jednoj zgradi zagrebačkog naselja. Ti su trenutci uvijek lijepi, čak i onda kad životne okolnosti baš i nisu. Susjeda, hvala ti što si baš old fasion styled susjeda ;)
Moram priznati da u meni čuči voajer. Volim gledati u prozore i zamišljati tko se krije iza njih. Kakve živote ljudi tamo žive, kako su opremili svoje stanove. Kad sam pokrenula blog, željela sam pisati o sretnim i lijepim stanovima. Ovo je prva takva reportaža.
Sandra je potpuno srdačna, otvorena, pristupačna, nesebična osoba. Bez obzira što volim njezin stil uređenja, mislim da je njezin stan sretan ponajviše zbog toga što u njemu živi takva osoba!
p.s. fotografije su nejasne, ali se raznaje sjaj toga stana. U sljedećem postu slijedi predstavljanje omiljenih Sandrinih detalja- stay tuned!!!
Pusa, Ivana