petak, 26. kolovoza 2011.

Sandrin s(t)an...

Ima ljudi koji su me dirnuli svojim pogledom na svijet, svojim pristupom, odnosom prema životu. Neki od njih su među vama, dragi moji blogeri, neke poznajem već dugo, a neki su postali  dio mog života sasvim slučajno, spletom životnih okolnosti.

Tako je život spojio  Sandru i mene . Nasumice. Slučajno je ona odabrala jednog  Božu za muža. Slučajno je taj Božo moj susjed. Sve ostalo je namjerno. Namjerno su nas pozvali na svoje predivno vjenčanje (možda mi Sandra bude ustupila koju sliku da vidite tu romantiku ;)), namjerno se družimo. Kad uđem u Sandrin s(t)an, kao da sam u najljepšoj chic priči (vintage, french, country, shabby...). Dijelimo lijepe  trenutke na povremenim kavicama, jedna drugu redovito obavještavamo o pothvatima i pronalascima posebnih sitnica za dom, izmjenjujemo recepte i gotove kolače: kao Ivici i Marici mrvice, za nama dok nosimo nešto u  lijepom posuđu ostaje fini slatki miris koji spaja drugi i treći kat u jednoj zgradi zagrebačkog naselja. Ti su trenutci uvijek lijepi, čak i onda kad životne okolnosti baš i nisu. Susjeda, hvala ti što si baš old fasion styled susjeda ;)

Moram priznati da u meni čuči voajer. Volim gledati u prozore i zamišljati tko se krije iza njih. Kakve živote ljudi tamo žive, kako su opremili svoje stanove. Kad sam pokrenula blog, željela sam pisati o sretnim i lijepim stanovima. Ovo je prva takva reportaža.


Sandra je potpuno srdačna, otvorena, pristupačna, nesebična osoba. Bez obzira što volim njezin stil uređenja, mislim da je njezin stan sretan ponajviše zbog toga što u njemu živi takva osoba!

p.s. fotografije su nejasne, ali se raznaje sjaj toga stana. U sljedećem postu slijedi predstavljanje omiljenih Sandrinih detalja- stay tuned!!!

Pusa, Ivana



nedjelja, 21. kolovoza 2011.

tamo gdje cvrčci najglasnije cvrče...

Dugo mi je trebalo da sažmem  dojmove s juga Francuske. Ustvari, da ih procesuiram kako bih nešto mogla napisati. Ni sada, dok razmišljam o ovom postu, nisam sigurna kako da prenesem  mirise, boje, zvukove Provanse. Možda bih trebala samo postaviti slike jer, kažu, slike govore tisuću jezika.

Premda je vjerojatno prva asocijacija na Provansu lavanda, došla sam koji tjedan prekasno, pa su polja lavande obrana. Ipak, krajolik je toliko uzbudljiv, da sam na to i  zaboravila. Što kažete na imanje usred vinograda?
Prizore koje sam očekivala, pronašla sam u svakom posjećenom šarmatnom mjestašcu. Osjetila sam atmosferu Francuske: mnoštvo cafea i restorana, uske ulice, kućice sa škurama, zarazan ritam života...



Najljepši trenutak je možda bio u sanatoriju u St. Remyju gdje se liječio Van Gogh nakon boravka u Arlesu: u crkvici na časak kao da je vrijeme stalo, samo ja, cvrčci koji tako glasno cvrče i vječnost! Najljepše mjesto Gordes, slikoviti gradić na uzvisini Luberon, ponad lavandinih polja. Znala sam da je Francuska zemlja za mene i prije no što sam je posjetila. Sad sam samo uvjerenija u to i jedva čekam povratak. Znate onaj osjećaj da ste stranac na nekom mjestu? E pa, nisam ga imala. Osjećala sam se kao da sam došla doma.

 
p.s. Hvala Medenoj s bloga http://medeniblog-dizajn.blogspot.com/ na makeoveru mog oblaka. kako vam se čini?