Vintage & beautiful
Znate onaj osjećaj kad ste ili previše ili premalo svečano odjeveni? Više od brojnih komada odjeće u ormaru volim osjećaj da sam pogodila pravu mjeru. Pravu mjeru za park, za posao, za šetnju gradom, za sastanak. Osjećaj primjerenosti, osjećaj kad sve štima. Jučer smo bili dio jedne posebne, svečane prigode. Trebalo je osmisliti outfit koji ne probija proračun (to je najslađe). I da se ja u njemu osjećam dobro (teži dio zadatka). Odluka je pala na crnu haljinu-tuniku, kupljenu ove zime na sniženju (vragolosti pogled) i crne guste, najgušće čarape. Od mame sam uzela vintage torbicu i crne salonke od zmijske kože (bljak). Dok sam prebacivala stvari u torbicu zateklo me je klupko nečeg crnog i baršunastog (hm?!); srećom da je moja mama dama starog kova (znate ono, ista boja i tip kože za remen, torbicu i cipele) pa je uz svaku torbicu imala i pripadajući remen!!! Ali kakav remen- sjajan, od crne brušene kože s malenim leptirićem na kopči. Možda se nije baš vidio ispod nabora haljine i veste, ali sam cijelo vrijeme znala da je tamo!!! I voljela ga skoro pa jednako kao i božanstvenu kremu od naranče u torti!!!
Prošle sam nedjelje po Britancu vukla prijatelja od štanda do štanda po 4 puta (zapravo, samo 4 puta) pokušavajući se odlučiti između neke cink posude nalik na pehar, statue Gospe, krletke i Eiffelovog tornja (za njima sam poludjela, pa ako netko ima, a ne zna što će s njim...). Odluka je bila teška, a išla sam metodom eliminacije: krletku imam, Gospu imam, Eiffelov toranj ću kupiti u Parizu- ili na e-bayu. Pogađate, kupila sam posudicu. Evo je-
I za kraj našeg dašanjeg druženja, pogled na prozorsku klupicu iznad kreveta. Ugodan tjedan pred vama svima želim. Hvala što svratite, stalno, povremeno, nema veze!
Bison!