Kako li je ova jesen u isto vrijeme božanstveno laka i nepodnošljivo teška?! Emocije u meni divljaju iz krajnosti u krajnost. Jedan trenutak kao da hodam po krovovima svijeta, a drugi sam poput djeteta, željna zaštite i sigurnosti.Ipak, ne mogu poreći da i dalje neopisivo uživam u šetnjama, mirisima i svjetlosti koja je sada, na prijelazu između ljetnog i zimskog računjanja vremena gotovo opipljiva.
Sa puta u Zadar donijela sam preslatko pleteno sjenilo koje sam još opazila ljetos. Moj D. me zeza kako vjerojatno imam osebujan ukus kada me je čekalo. Ja sve pripisujem sudbini!
Iz tog divnog grada koji mi je četiri dana bio dom i mjesto susreta s dragim ljudima donijela sam i uspomenu na jednu Ljubicu. Violeta, hvala ti, puse lete tebi u Zadar. Bilo je vremena za razotkrivanje, druženje, učenje. Sve u svemu, srce mi je puno pozitivnih dojmova i radosti.
