nedjelja, 29. siječnja 2012.

kay i gerda...

Ova priča kreće od zrcala što ga je nekoć davno imao jedan opaki čarobnjak. U tom je zrcalu, na njegovo veselje, sve izgledalo ružno i iskrivljeno, bez obzira na to koliko u stvarnosti bilo lijepo. Kad bi se ljudi u nj pogledali, rekli bi "Kako sam glup bio! Sve je tako strašno i zašto se onda truditi da budem prijazan i dobar?" Ali se onda zrcalo jednog dana razbilo, pa su se tisuće njegovih sitnih krhotina razletjele svijetom. Neke od njih su bile tako sitne, da ljudi ne bi ni osjetili da im je jedna od njih uletjela u oko. Još gore su bile sićušne oštre krhotine koje bi se ljudima zabile u srce. Tad bi im se srce smjesta pretvorilo u led, pa više ne bi osjećali ni ljubav ni sreću. Dok se to zbivalo, na drugom kraju svijeta živjeli su dječak i djevojčica...



Danas snijeg pokušava padati. Grane se njišu obavijene ledenim dahom sjeverca. Hladno je. Čeznem za pravom snježnom mećavom i čitam najdražu Andersenovu bajku. Sjećam se snijegom zatrpanog bakinog dvorišta i ledenog dvorca kojeg sam gradila za lutke po uzoru na Snježnu kraljicu. Sjećam se i bake koja danas, već 5 godina nije sa nama. Fizički. Sjećam se svoga Kaya. Negdje duboko unutra, uopće mi  nije hladno. Griju me sjećanja, miris zimske šume i toplina nedjeljnog popodneva.

nedjelja, 22. siječnja 2012.

novogodišnje odluke

Nova godina više i nije tako nova... Ipak, novogodišnje odluke donosim nekako krajem  siječnja. Dok većina ljudi razmišlja o staroj godini i što će im nova donijeti, ja se švercam opijena blagdanskim dekorom i visokom koncentracijom šećera u krvi.. Ponašam se kao cvrčak dok mrav skuplja hranu.U to vrijeme ona poslovica "što možeš danas, ne ostavljaj za sutra" definitivno se ne odnosi na mene! Mislim ja, za reviziju ima vremena, kad je hladna glava. I onda se polako primiče moj rođendan. Još jedna godina života, više se ne mogu vaditi na foru mlada sam, a što sam sve napravila, jednostavno zato što više nisam mlada. Dobro, nisam ni stara, ali više nikome nije čudno kad sjedim u tramvaju. Čak mi više nitko  nepoznat ni ne govori "ti". A klinci (i moji i školski) misle da imam "životnog" iskustva ;)

Prošle sam si godine obećala da ću biti blagonaklona prema sebi . Da ću si opraštati. Jesam li? Iskreno, slabo. Opet sam dramatizirala, napuhavala probleme, kažnjavala se i posipala pepelom. Koncept osobne odgovornosti  razradila sam preko svake mjere, tako da sam si dala strašno velik značaj. Sva svjetska zla pripisala sebi. Dobro bi bilo da malo ohladim u novoj godini života.

Prioritete sam zabilježila da ih zapamtim. Sankciju za neostvarivanje i nepridržavanje ćemo smisliti putem.


Dobila sam  ove cool ručkice od mame i tate. Osvježila sam hodnički ormarić za cipele njima.  Na njima su brojevi od 1-5, točno koliko ladica imam. To je najmračnija prostorija u stanu pa mi je bilo teško dobiti pristojnu fotku. Ali vidite da su slatke ;)

Orhideju su mi poklonile  drage kolegice prije dvije godine za rođendan kada mi je bilo intenzivno i teško razdoblje na poslu. Otada cvate svake zime u ovo doba. Možda samo za mene...

Problem je u tome što snijeg od prošle godine još uvijek čekam. I dobro bi bilo da ga ne bude u travnju, molim. Ostalo je sve više-manje ok. Neka tako i ostane!

petak, 13. siječnja 2012.

početak

Nakon uzleta i vrhunca koji godina dosiže u prosincu treba naći snage i volje za novi početak. Treba pronaći motivaciju, ravnotežu kad se pogase božićne lampice. Treba pronaći veselje i sitne radosti kojima možemo uljepšati dan. Po nekima je siječanj najdepresivniji mjesec.

Zapalila sam svijeću, pustila ugodnu glazbu, prostor sam još prošlog tjedna pripremila za vrhunac zime. Narezala utješni zimski kolač (karamel kocke) da me ugrije, makar temperature nisu odveć niske. Pokrila sam se dekicom i otvorila dobru knjigu. I tako prolazi zimska večer: tiho, spokojno. Samo se odraz goruće svijeće igra po zidu, a po mojoj glavi pomisao na  smeđu fotelju koju sam opazila u kutu jednog zagrebačkog  dućana...

Lijepo je...

         razmišljati o stvarima zbog kojih ti srce kuca brže

družiti se s osobama koje djeluju pozitivno

            promatrati ljepotu oko sebe               zaroniti u sebe         

                                                    sklupčati se i popiti čaj s onim koga voliš

sjećati se lijepih mjesta i trenutaka




nedjelja, 1. siječnja 2012.



                          

                Opomena 
                    A.B.ŠIMIĆ
 Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

 Sretna Nova godina!!!