nedjelja, 29. siječnja 2012.

kay i gerda...

Ova priča kreće od zrcala što ga je nekoć davno imao jedan opaki čarobnjak. U tom je zrcalu, na njegovo veselje, sve izgledalo ružno i iskrivljeno, bez obzira na to koliko u stvarnosti bilo lijepo. Kad bi se ljudi u nj pogledali, rekli bi "Kako sam glup bio! Sve je tako strašno i zašto se onda truditi da budem prijazan i dobar?" Ali se onda zrcalo jednog dana razbilo, pa su se tisuće njegovih sitnih krhotina razletjele svijetom. Neke od njih su bile tako sitne, da ljudi ne bi ni osjetili da im je jedna od njih uletjela u oko. Još gore su bile sićušne oštre krhotine koje bi se ljudima zabile u srce. Tad bi im se srce smjesta pretvorilo u led, pa više ne bi osjećali ni ljubav ni sreću. Dok se to zbivalo, na drugom kraju svijeta živjeli su dječak i djevojčica...



Danas snijeg pokušava padati. Grane se njišu obavijene ledenim dahom sjeverca. Hladno je. Čeznem za pravom snježnom mećavom i čitam najdražu Andersenovu bajku. Sjećam se snijegom zatrpanog bakinog dvorišta i ledenog dvorca kojeg sam gradila za lutke po uzoru na Snježnu kraljicu. Sjećam se i bake koja danas, već 5 godina nije sa nama. Fizički. Sjećam se svoga Kaya. Negdje duboko unutra, uopće mi  nije hladno. Griju me sjećanja, miris zimske šume i toplina nedjeljnog popodneva.

nedjelja, 22. siječnja 2012.

novogodišnje odluke

Nova godina više i nije tako nova... Ipak, novogodišnje odluke donosim nekako krajem  siječnja. Dok većina ljudi razmišlja o staroj godini i što će im nova donijeti, ja se švercam opijena blagdanskim dekorom i visokom koncentracijom šećera u krvi.. Ponašam se kao cvrčak dok mrav skuplja hranu.U to vrijeme ona poslovica "što možeš danas, ne ostavljaj za sutra" definitivno se ne odnosi na mene! Mislim ja, za reviziju ima vremena, kad je hladna glava. I onda se polako primiče moj rođendan. Još jedna godina života, više se ne mogu vaditi na foru mlada sam, a što sam sve napravila, jednostavno zato što više nisam mlada. Dobro, nisam ni stara, ali više nikome nije čudno kad sjedim u tramvaju. Čak mi više nitko  nepoznat ni ne govori "ti". A klinci (i moji i školski) misle da imam "životnog" iskustva ;)

Prošle sam si godine obećala da ću biti blagonaklona prema sebi . Da ću si opraštati. Jesam li? Iskreno, slabo. Opet sam dramatizirala, napuhavala probleme, kažnjavala se i posipala pepelom. Koncept osobne odgovornosti  razradila sam preko svake mjere, tako da sam si dala strašno velik značaj. Sva svjetska zla pripisala sebi. Dobro bi bilo da malo ohladim u novoj godini života.

Prioritete sam zabilježila da ih zapamtim. Sankciju za neostvarivanje i nepridržavanje ćemo smisliti putem.


Dobila sam  ove cool ručkice od mame i tate. Osvježila sam hodnički ormarić za cipele njima.  Na njima su brojevi od 1-5, točno koliko ladica imam. To je najmračnija prostorija u stanu pa mi je bilo teško dobiti pristojnu fotku. Ali vidite da su slatke ;)

Orhideju su mi poklonile  drage kolegice prije dvije godine za rođendan kada mi je bilo intenzivno i teško razdoblje na poslu. Otada cvate svake zime u ovo doba. Možda samo za mene...

Problem je u tome što snijeg od prošle godine još uvijek čekam. I dobro bi bilo da ga ne bude u travnju, molim. Ostalo je sve više-manje ok. Neka tako i ostane!

petak, 13. siječnja 2012.

početak

Nakon uzleta i vrhunca koji godina dosiže u prosincu treba naći snage i volje za novi početak. Treba pronaći motivaciju, ravnotežu kad se pogase božićne lampice. Treba pronaći veselje i sitne radosti kojima možemo uljepšati dan. Po nekima je siječanj najdepresivniji mjesec.

Zapalila sam svijeću, pustila ugodnu glazbu, prostor sam još prošlog tjedna pripremila za vrhunac zime. Narezala utješni zimski kolač (karamel kocke) da me ugrije, makar temperature nisu odveć niske. Pokrila sam se dekicom i otvorila dobru knjigu. I tako prolazi zimska večer: tiho, spokojno. Samo se odraz goruće svijeće igra po zidu, a po mojoj glavi pomisao na  smeđu fotelju koju sam opazila u kutu jednog zagrebačkog  dućana...

Lijepo je...

         razmišljati o stvarima zbog kojih ti srce kuca brže

družiti se s osobama koje djeluju pozitivno

            promatrati ljepotu oko sebe               zaroniti u sebe         

                                                    sklupčati se i popiti čaj s onim koga voliš

sjećati se lijepih mjesta i trenutaka




nedjelja, 1. siječnja 2012.



                          

                Opomena 
                    A.B.ŠIMIĆ
 Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

 Sretna Nova godina!!!

ponedjeljak, 26. prosinca 2011.

Friends

Remember, no man is a failure who has friends! 

Zapamti, onaj tko ima prijatelje nije promašaj!


Ovim citatom iz  božićnog klasika It's a wonderful life/Divan život svim mojim prijateljima
                                             
                       HVALA ŠTO STE TU!!!
      THANK YOU  FOR BEING HERE!!!




nedjelja, 18. prosinca 2011.

tiha noć...

        Ovih dana tražim utočište. U potrazi za nekim sigurnim mjestom pregledavam stare fotografije.  Skrivam se iza nasmješenih lica,  dekorariranih stolova prošlih blagdana,  prikaza lijepih kutaka (one ružne sam, naravno, odmah izbrisala kao da ne postoje). Šećem snježnim Salzburgom u pratnji moje muške družine. Do nas dopiru zvuci božićnih napjeva, mirisi kuhanog vina i dječji povici. Jako je hladno, ali tako i treba biti u naručju Alpa. Bajkovito uređeni izlozi gledaju iz toplih trgovina. Promrzli ali sretni grijemo se uz vruću čokoladu. Iznenađuju nas mali božićni sajmovi koji se kriju u nekoj veži, iza neke romantične uličice. Na štandovima biramo božićne ukrase koji će nas čitav život sjećati na snježnu bajku u Salzburgu.


nedjelja, 11. prosinca 2011.

Dan sv. Lucije

Uskoro nam dolazi dan Sv. Lucije. U adventsko vrijeme to mi je zasigurno jedan od najljepših dana. Da imam djevojčicu zvala bi se Lena ili Lucija. Ili možda i Lena i Lucija.

Mnogi se narodni običaji vežu uz obilježavanje dana sv. Lucije. Ali neću o tome, to možete i proguglati. Želim vam reći zašto je ja volim: prvi susret s nekim tko se zove Lucija dogodio mi se kad sam bila mala. Kćer kumova mojih roditelja s kojima su oni jako povezani zove se Lucija.Od samog početka  ona mi se jako svidjela ( i njezina sestra Helena, ali sada pričam o Luciji). Njezin dolazak kod nas značio je puno smjeha, okupljanje uz stol, vesele (i prisutne) roditelje; ukratko sve ono što praznik znači. Iako se ne viđamo često (makar čak i živimo u istom kvartu), svaki susret  s Lucijom još uvijek to podrazumijeva. 



Kasnije sam ime Lucija počela povezivati s latinskim korijenom iz kojeg je izvedeno. Lux- predivna imenica koja znači svjetlost, pa tako ime povezujemo i sa prosvjetljenošću. Osim lijepog značenja i zvuči nekako melodiozno. U zimskim danima nedostatak sunčeve svjetlosti  čini nas  ranjivima. Zato posebno obilježavam Sv. Luciju tako da popalim sve lampe i svjećnjake u kući.


Prije gotovo 12 godina na blagdan Sv. Lucije moj je brat dobio sina: Matija, sretan ti rođendan!



Mama je izradila ove boriće od drvenih kvačica. U jednom od idućih postova predstavit ću njezin stan: mjesto na kojem je sve počelo!!!


petak, 2. prosinca 2011.

Limunada kod Sandre

Sjećate se Sandre? Možda se sjećate i mojeg obećanja da ću vas još malo provesti kroz njezin stan? Budući da u novu godinu ne želim s dugovima, danas pijemo limunadu kod Sandre!





Njezin je stan riznica s blagom: uđete i poželite nestati u njemu. Toliko lijepih detalja i kutaka u kojima osluškujete priče iz nekih prošlih vremena, o nekim prošlim ljudima, o nekim prošlim događajima.

petak, 25. studenoga 2011.

tika-taka

Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje
prazna sjena što nas ovi
O, malen je dar nam dan,
jer sav život - to je san
a san su i sami snovi"
Pedro Calderon de la Barca
Ovih sam dana očarana tihim zvucima sata u pozadini. Imam ih u svakoj prostoriji, makar uopće ne držim do vremena. Ispočetka nisam željela satove u stanu kako bih, doslovno, bila u izvanvremenskoj kapsuli kad dođem doma. Onda su postali nužni, pa sam odlučila da mi moraju biti lijepi. A sada kao da sviraju neku posebnu melodiju samo za moje uši: tika-taka, tika-taka,tika-taka. Udruženi s hladnoćom koja vreba iza čvrsto zatvorenih prozora, blagom svjetlošću lampa koja je nužna u danima bez sunca transportiraju me u neka nostalgična vremena. I ja se u potpunosti prepuštam...

četvrtak, 10. studenoga 2011.

ritam prirode

Nemam vrt. Nemam čak ni balkon na kojemu se mogu rastegnuti prema prirodi. Ipak, svi su zagrebački parkovi moji. A imam i svoje drvo koje se nalazi na Branimircu. Pratim ga već dugo, prekrasno je u svako doba godine, no posebno kada obuče šuškavu žutu vestu od lišća. To je drvo ginka, veličanstveno, gizdavo, nametljivo svojom ljepotom. Kažu da je ginko najstarije i najotpornije drvo na Zemlji koje je preživjelo četiri ledena doba. Poznato je po svojim ljekovitim svojsvima, između ostalog i blagotvornom utjecaju na depresiju. Meni je dovoljan samo pogled na njega u jesen da se osjećam privilegiranom što postojim kao poglavlje ili pasus jedne velike knjige života u više tomova.

Pod njim su nastala mnoga moja sjećanja na bezbrižne gimnazijske dane, druženja, poneka razmjena mladenačkih obećanja, nadanja i snova. Pod njim sam dobila jednu posebnu knjigu od jednog posebnog dečka. Pod njim sam znala zastati kako bih na klupi nahranila svoju bebu lutalicu, jer je moj stariji sin, baš poput mene, uživao u dugim šetnjama ulicama našeg grada. Mlađi je od samog svog početka okrenut toplini i sigurnosti doma. U njima dvojici kao da je  koncentriran moj životni status.

Ne bih mogla živjeti u kraju koji nema godišnja doba. Ritam prirode je nešto što duboko osjećam u sebi kao most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Usklađena sam sa pulsom prirode i potrebne su mi promjene godišnjih doba, izmjene energije koja ih prati.  Kao što su mi potrebna dva moja posve različita dječaka i radosti koje svaki od nih donosi.


ovu je fotografiju napravio moj mlađi sin za blog; ima nešto utješno u kremastoj i glatkoj strukturi pudinga od vanilije