najava

Nije me bilo neko vrijeme na Oblaku... ako ste slučjno virnuli i pitali se gdje sam, ova će vam slikica služiti kao ilustracija ;-)

Osim toga, zauzeta sam bila i ušminkavanjem stana, pa zato svratite opet. U sljedećem postu predstavljam recesijski makeover kuhinje! A do tada, želim  da uživate u svibnju punim plućima kao i ja <3 p="">

Sitnice

Ah te sitnice kojima dočaravamo neke daleke krajeve! Te sitnice koje nas, svaki puta kada ih koristimo ili pogledamo, vraćaju na neka prekrasna mjesta. U mome stanu sjećanja čini simbioza okusa, mirisa, zvukova i sitnica za ukrašavanje. Sa svakog putovanja u torbi, pažljivo smještene između stvari, nađu mjesta. Popune svaku rupicu. Nisu to skupe stvari, u posljednje vrijeme sve češće nađem i u našim trgovinama iste ili      slične proizvode. Ali, priznajem, posebnu čar imaju kad ih donesem sa sobom. Kada brinem hoće li stići u komadu (ili hoće li uopće stići), ono veselje kada iz gomile veša ili prospekata muzeja, gradova, regije ugledam kako se naziru.

Materijalizirano sjećanje. Suvenir. Toliko osobno, ne po izradi već po odabiru. Svoj izbor s putovanja u Francusku dijelim s vama.

Naravno, što je Francuska bez Eiffelovog tornja? Bila sam ga spremna i pofarbati, ali našla sam bijeli <3 p="">

Moj dragi stalno gunđa da nema gdje sa stvarima iz džepa kad dođe. Ove bijele knjigice su zapravo vrlo praktična kutijica. I svi smo sretni :-)

kutijica za sol 

ne može niti bez karakteristične zdjelice za juhu s lavljom glavom 

Kako su stvari krenule, teško se suzdržati da ne donesem poneki jastučić. Nije da mi treba, ali tko bi mu odolio? Sad sam već okupila pravo društvo francuza na krevetu  (onaj iza je iz Provanse). Čim sam ovo napisala, pade mi na pamet kud bi vas ta izjava mogla odvesti (hm, hm), ali mi smo sve fine dame pa nećemo to i reći...

Ovoga sam puta  zakazala sa suvenirima jer sam računala na kupovinu po aerodromskim dućanima, ali budući da sam kasnila na let, to je otpalo. Bez veze mi je kupiti prvu stvar koju vidiš, ali, to je prvo pravilo na putu.  Otpala je i kupovina slatkiša. Vidim, moram se vratiti i ponoviti. Mi u školi šaljemo na popravni one koji ne zadovolje ;-)

Uskrs na Oblaku

Dragi uskrsni Zeko,

želim mnogo toga... kao mir u svijetu, dobre i skladne odnose među ljudima, da nestanu sve boleštine koje pogađaju djecu i one koji to odavno više nisu...

Nisam više mala, pa znam da to ne možeš. Ali, možeš li učiniti nešto po pitanju proljeća?

Stakleni je pladanj još prazan jer sad odoh spraviti slastice za sutrašnje slavlje. Izbor je pao na već isprobanu Princes vanilu koju je s nama podjelila Nely, a moje je dječake oduševila. Također, za svoju dušu isprobavam Les merveilleux (prekrasni u doslovnom prijevodu), male slatke zalogaje koje sam kušala u Lilleu, a čini ih baza od puslica, chantily kreme i mrvica od čokolade. 

Sretan Uskrs svima koji ga sada slave!

Pločnici Pariza *

Jeste li za subotnju šetnju Parizom?


 *preporučam poslušati pjesmu uz čitanje

Otkako sam se vratila s puta, život mi je nekako ljepši. Zagrebački kroasani su ukusniji, osjećaji su intenzivniji. Kao da sam oživjela svaku stanicu u tijelu. Možda je to zbog proljeća, koje se u meni, unatoč prognozi, ukorijenilo, a možda tako Pariz djeluje na ljude!


U mislima po stoti put šetam ulicama i želim, jako, jako želim što prije otići ponovno! Imam osjećam da svaki put kad pogledam slike ili razmišljam o gradu, dobijem neku novu perspektivu. Kao da slažem puzzle u tisuće djelova, a nikako da posložim sliku do kraja!

Paris on my mind

Srijeda prije podne... probijajući se kroz oblake ugledala sam ga kako se uzdiže iznad  grada. Tako velik, prepoznatljiv. A ipak, samu sam sebe pitala je li moguće da ga vidim...

Put me je ovoga puta odveo u Pariz, grad svjetla i ljubavi i Lille. Danas s vama dijelim dojmove iz Pariza kroz slike. Još uvijek umorna, u potrazi za svojom prtljagom u kojoj se nalaze male dragocjenosti za moj dom koje će me sjećati na predivnih pet dana u Francuskoj. O njima ćete, nadam se, biti informirani propisno, kao što sam već do sada radila, samo ako se prtljaga pojavi!

 Pariz je doista grad koji impresionira svojom veličinom i šarmom. Sve što sam mislila o Parizu, sada sam potvrdila. I uživam u impresijama i prizorima gradskog života koji mi, kao bljeskovi, sijevaju.

Prvi proljetni

Osjetila sam ga  jučer... Škaklja nosnice... oči, navikle na izmaglicu i sivilo,  naprežu se apsorbirati količinu svjetlosti. Neku sam noć ustala popiti vode i začula cvrkut ptičica. Nevjerojatno je što malo sunca čini prirodi, djeci.  Ljudi kao da su jučer izmilili iz svojih rupa. Vidim po postovima na blogovima koje rado pratim da smo željni lijepog vremena i proljetnog sunca. Odbaciti slojeve odjeće, kao da će nam to pomoći da odbacimo barem mali dio briga.

Sve postaje svjetlije, dan je već značajno duži. S početkom ožujka dekoracija u mom stanu postaje laganija, lepršavija. Mijenjaju se slike, jastučnice, detalji. Uvijek nastojim imati buketić svježeg cvijeća. Sjesti, popiti kavu s pogledom na cvijeće i maštati o divnim stvarčicama koje nas prizivaju iz trgovina  način je na koji ja izlazim na kraj s crnim mislima i teškoćama. Za sada samo maštam, radim popise i planove. Što će se doista uspjeti ostvariti, nikad ne znaš.

Večeras planiram napraviti kolač s kojim ćemo se počastiti sutra dok mi srce brže kuca zbog predstojećeg putovanja. Sa zadovoljstvom ću s vama podijeliti dojmove kad se vratim. Sada samo naznaka, putujem u meni najdražu stranu zemlju <3 data="">

Dobrodošlica

Koga to dozivaju ovi bijeli tulipani i lukovice zumbula?

tenderness

Zima je duga, djeluje uspavano i jednolično. Snijegu i blatu čini se kako nema kraja. Ipak, meni djeluje kao neka zen osoba koja je  do maksimuma fokusirana da bi se kasnije u zanosu prepustila. Ono što se na površini ne vidi jest sva energija koja se lagano pokreće ispod naizgled mrtve i suhe kore drveća, u korijenju duboko u zemlji, količni svjetlosti koju nam dani polako daruju pripremajući nas na ponovno rađanje: simbolički kroz razdoblje korizme, a klimatološki kroz skoro proljeće.

Započela sam mini projekt Nježna strana veljače. Namjera mi je da, u trenutku kada smo umorni od zime, željni toplijih i vedrih dana, sunca, ne trčimo ispred vremena. Nego da zastanemo u trenutku, pogledamo oko sebe, pronađemo i (kako kaže Milka) usudimo se pokazati nježnost!

pita od limuna nepogrešivo evocira  komadić sunca i ljeta ;-)