Dobro je postaviti ciljeve kako bi znali kamo ići. Vizualni sam tip, što znači da mi osjećaj zadovoljstva pruža pogled na listu ispunjenih ciljeva. Ovaj blog mi pruža ispunjenje, budući da često kroz post najavim neki cilj. Zašto volim zapisati planove i ciljeve? Ponekad mi se čini da se misli materijaliziraju samo ako ih zapišem i vidim, kao da postaju stvarne i konkretne stvari. A ako se radi o nečemu što namjeravam, kad to ostvarim i prekrižim na popisu čini mi se da sam na vrhu svijeta. Gle, uspjela sam još jednom nadmudriti život, vrijeme ;) mislim si ja naivno. A znamo da je naivcima kroz život lakše.
Jučer sam iskoristila poklon masažu koju sam dobila od brata i šogorice za rođendan. Ljudi, doslovno skinula golem teret s leđa.
Večeras: noć biologije s dječacima. Sutra: pospremanje i šetnja. Nedjelja: veseli rastanak s hrpom neopeglanog veša koji, kako mužić kaže, izlazi i iz frižidera. A najvažnije od svega, mislima uz tatu na operaciji, šaljem pozitivne vibracije i podršku. Jer, naivna ja, vjerujem kako drugačije ne može biti.
Nema komentara:
Objavi komentar