povratak doma

Malo prije mi je prijteljica došapnula kako se bori s depresijom zbog povratka u Zagreb iz južnijih krajeva. Ok, razumijem, različiti smo- neke su duše lutalice... Što je to što nas toliko fascinira u putovanjima i možemo li pobjeći od sebe razmišljala sam tijekom boravka u Vodicama. Da sad ne prenosim razmišljanja pametnijih od mene na tu temu ( primjerice de Bottona u Umijeću putovanja), nekako sam shvatla da zadovoljstvo ne treba tražiti na drugim mjestima, ono počinje doma.

I tako, ako već nisam naišla na zadovoljstvo (premda je bilo prekrasnih trenutaka), mogu razmišljati o tome što je za mene povratak doma: nesica iz najdražih šalica, psići koji su ostali u zg zbog podmlatka, sigurnost, poznati mirisi i boje, ručak i tračanje s mamom po podne, susret s prijateljicama i kovanje planova za dalje. Nekako, jeste li primjetili kako treba otići da biste bili sretni kad se vratite?! Makar ima stvari zbog kojih nisam sretna, ali one su, i tako i tako, putovale sa mnom :(

Planovi: ugrabiti još koji lijeni trenutak s dječacima,  otići isprobati onu divnu haljinu u Charlie designu, preraditi staro sjenilo za lampu (to će biti opisano u jednom od sljedećih postova) s prijateljicom, šetati po praznom gradu (dok je prazan), ubiti se od lubenice, zamoliti mamu da me nauči kačkati jer sam se navukla na preslatke granny dekice, preživjeti što lakše ambroziju ;)


 Uglavnom, nema još ikeinog kataloga  (za desetak dana), umjesto toga objavili su zgodnu retrospektivu od 1951. Bilo je interesantno pogledati stranicu iz kataloga u godini kad se moj dragi  rodio, ili kad sam se ja rodila :))

Još sam dužna reportažu iz Istre, ali, zaključila sam da moram ponoviti posjet kako bih mogla prenijeti dojmove (hehehe)

Što vama znači povratak doma? Voljela bih vas čuti... Čemu se veselite, zbog čega ste tužni...