Chasing the sun

Posudila sam naslov ove pjesme da bih dočarala što za mene znači ljeto. Ukratko, sunce uhvaćeno u cvijetu, odlazak na tržnicu i pun ceker voća, povrća, cvijeća. Glasovi ljudi koji se zadržavaju vani do kasno u noć, ritam opustjelog grada, miris malina i puno, puno slobodnog vremena.

i, s druge strane, veliko plavetnilo koje nas čeka i zove! 

Budite sretno i zdravo, do mog povratka, šaljem vam 

pozdrav s Oblaka!

Odmor za dušu

Prošli sam put, predstavljavajući kuhinju, na vratima napisala da je dom tamo gdje je srce. Doista, možeš biti na nekom luksuznom i posebnom mjestu, a biti usamljen i tužan. Željeti biti negdje drugdje. Međutim, ima mjesta na kojima se sretnu duša i srce,a razum se stiša. Takva mjesta predstavljaju odmor za dušu.

Prije par godina, napisala sam post o kući s pogledom. Sada vam ponovno donosim prizore s našeg kratkog odmora i link na info o kući, ako vas kojim slučajem privuče da provjerite ima li i na vas sličan učinak.

Kuća je smještena usred starog istarskog sela u kojem se sada nalaze samo kuće za odmor. Na brežuljku s prekrasnim pogledom na zelenilo i slikoviti Motovun. U vrijeme kada smo mi bili, Mjesec je bio pun i  vrlo blizu Zemlji. To je tzv. fenomen Supermjeseca jer se doima većim nego inače. Osvjetljavao je čitav krajolik stvarajući pomalo mističan ugođaj. Nadala sam se kojoj vili ili trolu, međutim, izgleda da sam ipak prerano zaspala ;-)

meni najdraži naslonjač :-))))

http://www.homelidays.co.uk/bazjaki/house-villa-314615en1.htm

Makeover kuhinje

Moja kuhinja i ja se družimo već 12 godina i puno smo toga prošle zajedno: prvi ručak za moju mlađu bebu,   mnoge pokušaje i promašaje.  Bile smo domaćice  večera na Badnjak, druženja, dijelile zajednička očekivanja, utjehe  i zadovoljstva. Ali, kako to bude, stvarno smo se zasitile jedna druge.

Nova kuhinja financijski nije dolazila u obzir, mužić je bio protiv novih fronti na elementima. Znate ono: "baš nam to sad treba..." Morala sam se snaći sa samoljepljivim folijama. I prilično je dobro ispalo. Radna ploča je obavezno trebala biti nova, iz higijenskih razloga, a sudoper se prošvercao da pruži onaj završni country touch.

Sve u svemu, troška je bilo, ali je budžet totalno skroman (samoljepljive folije, nove ručkice, radna ploča i sudoper). Radili smo u etapama od prosinca i iako je ljepljenje folije bilo vrlo škakljivo pitanje, svi smo redom  jako zadovoljni rezultatom.

Četvrtasti smo stol zamijenili  starim okruglim koji je prefarban u bijelo jer je prostraniji. Usput smo preuredili još i neke sitnice, a i sobu za dečke, a to vam carstvo  prikazujem sljedeći put sa još nekim low cost idejama za injekciju vitalnosti isluženom stanu!

Nadam se da vam se svidja moje srca stana, a da vam izmami osmjeh na lice pobrinut će se ovo slatko zadovoljstvo s grčkim jogurtom i jagodama!

najava

Nije me bilo neko vrijeme na Oblaku... ako ste slučjno virnuli i pitali se gdje sam, ova će vam slikica služiti kao ilustracija ;-)

Osim toga, zauzeta sam bila i ušminkavanjem stana, pa zato svratite opet. U sljedećem postu predstavljam recesijski makeover kuhinje! A do tada, želim  da uživate u svibnju punim plućima kao i ja <3 p="">

Sitnice

Ah te sitnice kojima dočaravamo neke daleke krajeve! Te sitnice koje nas, svaki puta kada ih koristimo ili pogledamo, vraćaju na neka prekrasna mjesta. U mome stanu sjećanja čini simbioza okusa, mirisa, zvukova i sitnica za ukrašavanje. Sa svakog putovanja u torbi, pažljivo smještene između stvari, nađu mjesta. Popune svaku rupicu. Nisu to skupe stvari, u posljednje vrijeme sve češće nađem i u našim trgovinama iste ili      slične proizvode. Ali, priznajem, posebnu čar imaju kad ih donesem sa sobom. Kada brinem hoće li stići u komadu (ili hoće li uopće stići), ono veselje kada iz gomile veša ili prospekata muzeja, gradova, regije ugledam kako se naziru.

Materijalizirano sjećanje. Suvenir. Toliko osobno, ne po izradi već po odabiru. Svoj izbor s putovanja u Francusku dijelim s vama.

Naravno, što je Francuska bez Eiffelovog tornja? Bila sam ga spremna i pofarbati, ali našla sam bijeli <3 p="">

Moj dragi stalno gunđa da nema gdje sa stvarima iz džepa kad dođe. Ove bijele knjigice su zapravo vrlo praktična kutijica. I svi smo sretni :-)

kutijica za sol 

ne može niti bez karakteristične zdjelice za juhu s lavljom glavom 

Kako su stvari krenule, teško se suzdržati da ne donesem poneki jastučić. Nije da mi treba, ali tko bi mu odolio? Sad sam već okupila pravo društvo francuza na krevetu  (onaj iza je iz Provanse). Čim sam ovo napisala, pade mi na pamet kud bi vas ta izjava mogla odvesti (hm, hm), ali mi smo sve fine dame pa nećemo to i reći...

Ovoga sam puta  zakazala sa suvenirima jer sam računala na kupovinu po aerodromskim dućanima, ali budući da sam kasnila na let, to je otpalo. Bez veze mi je kupiti prvu stvar koju vidiš, ali, to je prvo pravilo na putu.  Otpala je i kupovina slatkiša. Vidim, moram se vratiti i ponoviti. Mi u školi šaljemo na popravni one koji ne zadovolje ;-)

Uskrs na Oblaku

Dragi uskrsni Zeko,

želim mnogo toga... kao mir u svijetu, dobre i skladne odnose među ljudima, da nestanu sve boleštine koje pogađaju djecu i one koji to odavno više nisu...

Nisam više mala, pa znam da to ne možeš. Ali, možeš li učiniti nešto po pitanju proljeća?

Stakleni je pladanj još prazan jer sad odoh spraviti slastice za sutrašnje slavlje. Izbor je pao na već isprobanu Princes vanilu koju je s nama podjelila Nely, a moje je dječake oduševila. Također, za svoju dušu isprobavam Les merveilleux (prekrasni u doslovnom prijevodu), male slatke zalogaje koje sam kušala u Lilleu, a čini ih baza od puslica, chantily kreme i mrvica od čokolade. 

Sretan Uskrs svima koji ga sada slave!

Pločnici Pariza *

Jeste li za subotnju šetnju Parizom?


 *preporučam poslušati pjesmu uz čitanje

Otkako sam se vratila s puta, život mi je nekako ljepši. Zagrebački kroasani su ukusniji, osjećaji su intenzivniji. Kao da sam oživjela svaku stanicu u tijelu. Možda je to zbog proljeća, koje se u meni, unatoč prognozi, ukorijenilo, a možda tako Pariz djeluje na ljude!


U mislima po stoti put šetam ulicama i želim, jako, jako želim što prije otići ponovno! Imam osjećam da svaki put kad pogledam slike ili razmišljam o gradu, dobijem neku novu perspektivu. Kao da slažem puzzle u tisuće djelova, a nikako da posložim sliku do kraja!