Moja kuhinja i ja se družimo već 12 godina i puno smo toga prošle zajedno: prvi ručak za moju mlađu bebu, mnoge pokušaje i promašaje. Bile smo domaćice večera na Badnjak, druženja, dijelile zajednička očekivanja, utjehe i zadovoljstva. Ali, kako to bude, stvarno smo se zasitile jedna druge.Nova kuhinja financijski nije dolazila u obzir, mužić je bio protiv novih fronti na elementima. Znate ono: "baš nam to sad treba..." Morala sam se snaći sa samoljepljivim folijama. I prilično je dobro ispalo. Radna ploča je obavezno trebala biti nova, iz higijenskih razloga, a sudoper se prošvercao da pruži onaj završni country touch.
Sve u svemu, troška je bilo, ali je budžet totalno skroman (samoljepljive folije, nove ručkice, radna ploča i sudoper). Radili smo u etapama od prosinca i iako je ljepljenje folije bilo vrlo škakljivo pitanje, svi smo redom jako zadovoljni rezultatom.
Četvrtasti smo stol zamijenili starim okruglim koji je prefarban u bijelo jer je prostraniji. Usput smo preuredili još i neke sitnice, a i sobu za dečke, a to vam carstvo prikazujem sljedeći put sa još nekim low cost idejama za injekciju vitalnosti isluženom stanu!
Nadam se da vam se svidja moje srca stana, a da vam izmami osmjeh na lice pobrinut će se ovo slatko zadovoljstvo s grčkim jogurtom i jagodama!
