Boy's room

Dječja je soba vjerojatno jedina prostorija koja se stalno mijenja. Kako dijete  prelazi iz jedne faze u drugu, tako se mijenjaju njegove potrebe. A tajna dobro osmišljenje dječje sobe je da tim potrebama udovolji.


Moji dečki dijele sobu. I tako je to već 12 godina, tj. otkad je stariji sin dobio mlađeg brata. Iako je soba mala, uspješno je transformiramo. Prošli smo  razne faze: od kinderbeta, kreveta između (nekih 120x80), kreveta na kat. Osmišljavali prostor za igru, crtanje, učenje. Iz potpunog šarenila prešli na morski ugođaj kojeg moji momci jako vole, a pokazao se vrlo zahvalnim za dečke. Osim toga, smiruje (što je ključno za mamu dječaka, razumijete me?!) Sada smo došli u fazu kada ta soba treba biti malo ozbiljnija. Svatko s teenagerima u kući zna da im je krevet centar svemira, njihov osobni prostor. A taj osobni prostor treba biti udoban, lijep i funkcionalan.

Kao boju za zid odabrali smo Duluxovu Copenhagen blue, lijepu plavu s primjesom sive. Taman toliko da joj da ozbiljnost. Krevete smo obukli u lanenu suknjicu (valance na eng. ali nemam pojma kako bi se to kod nas zvalo). Preko kreveta prebacili tamnoplave pletene dekice za ušuškati se preko dana. Mnoštvo jastučića garantira udobnost u svakoj pozi. Između kreveta je radni stol, a budući da su u suprotnim turnusima, nije problem. Zapravo, to uopće ne bi niti bio problem jer većina zadaća nastaje u dnevnom boravku/kuhinji.

Ako mislite da dječaci ne cijene detalje, varate se. Činjenica jest da mogu bez njih, ali svaki im je drag i daje toplinu sobi:  kao niz od plavih kariranih medvjedića koje sam davno kupila na dobrotvornoj božićnoj prodaji od žene nekog veleposlanika a krasila su kolica dok smo se u njima vozili.

 Kao bijela jedrilica na radijatoru kojoj je boja zida savršena pozadina.

Police su pune s košaricama za odlaganje raznih punjača, igrica, joysticka, osvojenih pehara i medalja...

Mlađi sin jako voli crvenu boju i detalji u crvenoj su se odlično uklpili u morsku priču. Kada uređujem, vodim računa da u cijeloj  priči ima ponešto za svakoga, a od osobnih detalja ne mogu pobjeći. Iako su dječaci, ovo im srce nije ženskasto ;-)

Naravno, maramice su must-have pokraj kreveta za razno-razne prilike, a znate da ne volim amblažu...

Jučer sam se iznenadila kad je stariji L. cvijeće u žardinjeri nazvao svojim ;-). da, na njihovom je prozoru. Ne, ne brinu o njemu. 

I za kraj, neće biti  teško pogoditi na koje im slovo počinju imena.

Nadam se da vam se svidja turneja po našoj maloj sobici. I naravno, da vam se sviđa što smo ovog puta "iskemijali" u namjeri da nas stan, ma koliko skroman po kvadrtaturi ili budžetu, prati i usrećuje iz dana u dan.

Chasing the sun

Posudila sam naslov ove pjesme da bih dočarala što za mene znači ljeto. Ukratko, sunce uhvaćeno u cvijetu, odlazak na tržnicu i pun ceker voća, povrća, cvijeća. Glasovi ljudi koji se zadržavaju vani do kasno u noć, ritam opustjelog grada, miris malina i puno, puno slobodnog vremena.

i, s druge strane, veliko plavetnilo koje nas čeka i zove! 

Budite sretno i zdravo, do mog povratka, šaljem vam 

pozdrav s Oblaka!

Odmor za dušu

Prošli sam put, predstavljavajući kuhinju, na vratima napisala da je dom tamo gdje je srce. Doista, možeš biti na nekom luksuznom i posebnom mjestu, a biti usamljen i tužan. Željeti biti negdje drugdje. Međutim, ima mjesta na kojima se sretnu duša i srce,a razum se stiša. Takva mjesta predstavljaju odmor za dušu.

Prije par godina, napisala sam post o kući s pogledom. Sada vam ponovno donosim prizore s našeg kratkog odmora i link na info o kući, ako vas kojim slučajem privuče da provjerite ima li i na vas sličan učinak.

Kuća je smještena usred starog istarskog sela u kojem se sada nalaze samo kuće za odmor. Na brežuljku s prekrasnim pogledom na zelenilo i slikoviti Motovun. U vrijeme kada smo mi bili, Mjesec je bio pun i  vrlo blizu Zemlji. To je tzv. fenomen Supermjeseca jer se doima većim nego inače. Osvjetljavao je čitav krajolik stvarajući pomalo mističan ugođaj. Nadala sam se kojoj vili ili trolu, međutim, izgleda da sam ipak prerano zaspala ;-)

meni najdraži naslonjač :-))))

http://www.homelidays.co.uk/bazjaki/house-villa-314615en1.htm

Makeover kuhinje

Moja kuhinja i ja se družimo već 12 godina i puno smo toga prošle zajedno: prvi ručak za moju mlađu bebu,   mnoge pokušaje i promašaje.  Bile smo domaćice  večera na Badnjak, druženja, dijelile zajednička očekivanja, utjehe  i zadovoljstva. Ali, kako to bude, stvarno smo se zasitile jedna druge.

Nova kuhinja financijski nije dolazila u obzir, mužić je bio protiv novih fronti na elementima. Znate ono: "baš nam to sad treba..." Morala sam se snaći sa samoljepljivim folijama. I prilično je dobro ispalo. Radna ploča je obavezno trebala biti nova, iz higijenskih razloga, a sudoper se prošvercao da pruži onaj završni country touch.

Sve u svemu, troška je bilo, ali je budžet totalno skroman (samoljepljive folije, nove ručkice, radna ploča i sudoper). Radili smo u etapama od prosinca i iako je ljepljenje folije bilo vrlo škakljivo pitanje, svi smo redom  jako zadovoljni rezultatom.

Četvrtasti smo stol zamijenili  starim okruglim koji je prefarban u bijelo jer je prostraniji. Usput smo preuredili još i neke sitnice, a i sobu za dečke, a to vam carstvo  prikazujem sljedeći put sa još nekim low cost idejama za injekciju vitalnosti isluženom stanu!

Nadam se da vam se svidja moje srca stana, a da vam izmami osmjeh na lice pobrinut će se ovo slatko zadovoljstvo s grčkim jogurtom i jagodama!

najava

Nije me bilo neko vrijeme na Oblaku... ako ste slučjno virnuli i pitali se gdje sam, ova će vam slikica služiti kao ilustracija ;-)

Osim toga, zauzeta sam bila i ušminkavanjem stana, pa zato svratite opet. U sljedećem postu predstavljam recesijski makeover kuhinje! A do tada, želim  da uživate u svibnju punim plućima kao i ja <3 p="">

Sitnice

Ah te sitnice kojima dočaravamo neke daleke krajeve! Te sitnice koje nas, svaki puta kada ih koristimo ili pogledamo, vraćaju na neka prekrasna mjesta. U mome stanu sjećanja čini simbioza okusa, mirisa, zvukova i sitnica za ukrašavanje. Sa svakog putovanja u torbi, pažljivo smještene između stvari, nađu mjesta. Popune svaku rupicu. Nisu to skupe stvari, u posljednje vrijeme sve češće nađem i u našim trgovinama iste ili      slične proizvode. Ali, priznajem, posebnu čar imaju kad ih donesem sa sobom. Kada brinem hoće li stići u komadu (ili hoće li uopće stići), ono veselje kada iz gomile veša ili prospekata muzeja, gradova, regije ugledam kako se naziru.

Materijalizirano sjećanje. Suvenir. Toliko osobno, ne po izradi već po odabiru. Svoj izbor s putovanja u Francusku dijelim s vama.

Naravno, što je Francuska bez Eiffelovog tornja? Bila sam ga spremna i pofarbati, ali našla sam bijeli <3 p="">

Moj dragi stalno gunđa da nema gdje sa stvarima iz džepa kad dođe. Ove bijele knjigice su zapravo vrlo praktična kutijica. I svi smo sretni :-)

kutijica za sol 

ne može niti bez karakteristične zdjelice za juhu s lavljom glavom 

Kako su stvari krenule, teško se suzdržati da ne donesem poneki jastučić. Nije da mi treba, ali tko bi mu odolio? Sad sam već okupila pravo društvo francuza na krevetu  (onaj iza je iz Provanse). Čim sam ovo napisala, pade mi na pamet kud bi vas ta izjava mogla odvesti (hm, hm), ali mi smo sve fine dame pa nećemo to i reći...

Ovoga sam puta  zakazala sa suvenirima jer sam računala na kupovinu po aerodromskim dućanima, ali budući da sam kasnila na let, to je otpalo. Bez veze mi je kupiti prvu stvar koju vidiš, ali, to je prvo pravilo na putu.  Otpala je i kupovina slatkiša. Vidim, moram se vratiti i ponoviti. Mi u školi šaljemo na popravni one koji ne zadovolje ;-)