Koje je boje zima?

Za mene

                              to je kombinacija smeđe

                                                                                                plave

                                                       

                                                                                                                                       bijele

                                                                                                                  

kroz izmaglicu, odsjaj snijega ili blagu svjetlost svijeća. njišući se uz vjetar i umirujući  dušu. zaogrnuta dodirom tople i podatne pletene tkanine.

                                                     *****ZIMA*****

Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje u životu, ali izvuku 
najbolje od svega.

umjesto bijelih svijeća, u košaricu su uskočili bijeli zumbuli ;-)

Budite pozitivni, sretni i zdravi! 

Dom po njenom

Badnjak 2011. Dečki i ja sjedamo u auto i dolazimo do pustog gradilišta na kraju ulice. Nema nikoga. Nema svjetla, nema znakova života. Izgleda da se na tom gradilištu više ništa ne događa. Hladno je i stišćemo se dok čekamo. Naposlijetku dolazi još jedan auto do kraja ulice. Ojdana vadi kutiju sa stvarima, Silvije sjedalicu s bebom. Djevojčica velikih plavih očiju ponosno se lovi za kvaku. Ulazimo u praznu kuću. Na potpuno novoj kuhinji pripremamo čaj. Stojimo uz kuhinjski otok jer nema stolica. U jaknama smo. Dečki trče po sobama s djevojčicom. Nema prepreka, osim tu i tamo nehajno odložen neki komad alata i zmija od produžnog kabla.

Badnjak 2012. Dečki i ja sjedamo u auto svečano odjeveni. Vozimo se do kraja  kroz tihu ulicu obiteljskih kuća. U svakoj od njih krije se neka  priča. Dolazimo do sive kuće osvjetljenih prozora. Kroz francuski prozor pogled na ukrašeno božićno drvce. Zvonimo. Otvraju nam Ojdana i Silvije sjajno raspoloženi. Pjevaju i pijuckaju vino. Sami su. U kući ugodna glazba, toplo je i svečano. Protežu se fini mirisi makar Ojdana primjećuje kako kasni s večerom.  Priprema se riba, krumpir s celerom i i portugalski tart Jamieja Olivera. Dok čekamo večeru grcikamo sireve s grožđem. Uskoro stižu i djevojčice...

Početkom ove godine donijela sam vam priču o gajbici. O mojoj prijateljici Ojdani koja živi u malom stanu s velikim mužem i malenim djevojčicama. I čeka preseljenje. Dočekala je. I priča dalje ide ovako:

Godina na Oblaku

Stvari koje volimo govore nam tko smo mi. 

-Toma Akvinski-

Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže. 

-Camus-

Christmas delights

Tako da srce grije, važno je darak dati

u svoju ga radost i ljubav zamotati!

hvala vam na posjetama, komentarima  i druženju u ovoj godini! 

Kako znam da je došla zima?

po crvenom zimskom suncu

                                          po Nali koja spava na vrhu jastuka

                                                                                             po želji za toplom čokoladom

                                     utoplite se i uživajte u čarobnom prosincu 

novo ruho spavaće sobe :-)

radni kutak je prebačen u boravak :-)

Nikada toliko vremena ne posvećujem razmišljanju o istom, doli u kasnu jesen. Nema boljeg ambijentalnog ugođaja za čitanje poezije od mračnih jesenjih večeri. Nekako, lišće koje je uglavnom već opalo s grana, kratki sati, magla, hladnoća, svjetlost svijeća i miris aromatičnog čaja u meni izazivaju osjećaj ugode, smiraja, prolaznosti. Panta rei, sve teče...

moj prijedlog za adventski vijenčić: bijele svijeće, češeri, bršljan, jeline grančice u košari od pruća <3>

Opet je gotovo protekla godina. I opet se prišuljalo vrijeme da s gornje police skinem najveću kutiju, punu blagdanskih dekoracija. Da zatvorim oči, ušuškana ispod tople, smeđe, pletene dekice i zamislim sjaj ovogodišnjih ukrasa. Da odlepršam u svoju privatnu bajku.

Ugodan vikend svima! Sljedećeg budni sanjamo!!!

Komadić jeseni u mome domu

Iako mi je stan  podosta (za moj ukus) nedefiniran i kaotičan jer su mjeseci očekivanja preseljenja učinili svoje, ipak sam uspjela unijeti dašak jeseni u prostor.

Kako stvari sada stoje, još neko vrijeme ostajemo ovdje. Pred nama je proces osvježenja. Pomalo kaskam sa zadacima jer mi se uvijek nešto ispriječi u realizaciji, no, nadam se, da ćemo do Božića uživati u oživljenom ambijentu.

Započela sam sa velikim pospremanjem. Puno sitnica koje sindromom hrčka skladištim za koje kakve prilike (nikad se ne zna kada ću se nečeg sjetiti) bez milosti bacam iz kuće nastojeći pročistiti prostor za nove početke.

Gomila je smeća i u meni i oko mene. Čeka me puno posla, nije lako. Ali je nužno.

Ima zvijezda koje blistaju čak i u najcrnjoj noći. Što je tama gušća, sjaj je jači! Hvala što ste tu.