Obavijest za one kojima sam dosadila pričajući o dojmovima s puta u Francusku:
Prikupljam donacije za novo putovanje. Mama je presušila. Broj žiro računa šaljem e-mailom.
Onima kojima još nisam, pridružite mi se!
Možda se pitate zašto sad opet ona o Francuskoj?! Splet okolnosti uvelike ovisi u kojem će me smjeru misli odvesti. A danas, od samog jutra, idu prema Aix en Provenceu (molim da zažmire oni koji se malo bolje razumiju u jezik, čita se Eks an Provans).
Dok sam pila jutarnju kavicu i po stoti put prelistavala časopise o unutrašnjem uređenju za dobro jutro, pogled mi je privlačilo klupko špage. Gledam ja u njega, sve nekako razmišljajući da me podsjeća na lan koji se koristi u izradi prekrasnih ogrlica u koje sam se zaljubila pri šetnji gorespomenutim gradom. Ako se pitate zašto nisam kupila ogrlicu, nemojte, to sam se pitala cijelu prošlu godinu. Odgovor je glup i složen.
Odlučila sam se, u duhu rođendanskih odluka, okušati u nečem novom. I napravila sam si ogrlicu. Moram samo osmisliti kopčanje, ali jako sam zadovoljna ishodom. Prije nego što vam pokažem ističem da je ona za moju uporabu, da se meni sviđa i da nisam dizajner nakita. Čak nikad nisam niti napravila nikakav komad nakita.
N I K A D A. A tako neodoljivo podsjeća na šarm provansalskog grada u kojem se spaja lakoća mediteranskog življenja i jednostavnost (savoir vivre) kontinentalne Francuske.
A sada, dame i gospodo (ok, sigurno više dame ;-)) Kod ogrlice me je oduševio spoj grube špage i finih bisera. Ova nije s finim nego s plastičnim perlama, a sa špagom nisam baš odveć vješta, ali definitivno će izdržati dok ponovno ne odem pa uzem pravu stvar.