Nova godina više i nije tako nova... Ipak, novogodišnje odluke donosim nekako krajem siječnja. Dok većina ljudi razmišlja o staroj godini i što će im nova donijeti, ja se švercam opijena blagdanskim dekorom i visokom koncentracijom šećera u krvi.. Ponašam se kao cvrčak dok mrav skuplja hranu.U to vrijeme ona poslovica "što možeš danas, ne ostavljaj za sutra" definitivno se ne odnosi na mene! Mislim ja, za reviziju ima vremena, kad je hladna glava. I onda se polako primiče moj rođendan. Još jedna godina života, više se ne mogu vaditi na foru mlada sam, a što sam sve napravila, jednostavno zato što više nisam mlada. Dobro, nisam ni stara, ali više nikome nije čudno kad sjedim u tramvaju. Čak mi više nitko nepoznat ni ne govori "ti". A klinci (i moji i školski) misle da imam "životnog" iskustva ;)
Prošle sam si godine obećala da ću biti blagonaklona prema sebi . Da ću si opraštati. Jesam li? Iskreno, slabo. Opet sam dramatizirala, napuhavala probleme, kažnjavala se i posipala pepelom. Koncept osobne odgovornosti razradila sam preko svake mjere, tako da sam si dala strašno velik značaj. Sva svjetska zla pripisala sebi. Dobro bi bilo da malo ohladim u novoj godini života.
Prioritete sam zabilježila da ih zapamtim. Sankciju za neostvarivanje i nepridržavanje ćemo smisliti putem.
Dobila sam ove cool ručkice od mame i tate. Osvježila sam hodnički ormarić za cipele njima. Na njima su brojevi od 1-5, točno koliko ladica imam. To je najmračnija prostorija u stanu pa mi je bilo teško dobiti pristojnu fotku. Ali vidite da su slatke ;)
Orhideju su mi poklonile drage kolegice prije dvije godine za rođendan kada mi je bilo intenzivno i teško razdoblje na poslu. Otada cvate svake zime u ovo doba. Možda samo za mene...
Problem je u tome što snijeg od prošle godine još uvijek čekam. I dobro bi bilo da ga ne bude u travnju, molim. Ostalo je sve više-manje ok. Neka tako i ostane!
