Pod njim su nastala mnoga moja sjećanja na bezbrižne gimnazijske dane, druženja, poneka razmjena mladenačkih obećanja, nadanja i snova. Pod njim sam dobila jednu posebnu knjigu od jednog posebnog dečka. Pod njim sam znala zastati kako bih na klupi nahranila svoju bebu lutalicu, jer je moj stariji sin, baš poput mene, uživao u dugim šetnjama ulicama našeg grada. Mlađi je od samog svog početka okrenut toplini i sigurnosti doma. U njima dvojici kao da je koncentriran moj životni status.
Ne bih mogla živjeti u kraju koji nema godišnja doba. Ritam prirode je nešto što duboko osjećam u sebi kao most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Usklađena sam sa pulsom prirode i potrebne su mi promjene godišnjih doba, izmjene energije koja ih prati. Kao što su mi potrebna dva moja posve različita dječaka i radosti koje svaki od nih donosi.
ovu je fotografiju napravio moj mlađi sin za blog; ima nešto utješno u kremastoj i glatkoj strukturi pudinga od vanilije |
Broj komentara: 16:
Zašto je mene raznježila ova priča o ginku i dva dječaka, skoro do suza?
Divna prica..puding je stvarno utesan!
Lovely images your sharing.Oh the pudding is so nice looking.
Blessings!
Svi u nečemu tražimo izvor svog unutrašnjeg mira, za tebe je to priroda i dječaci, za mene boje i mirisi cvijeća i jedna sad već djevojka :)
Kažu da nisi svjestan šta je život dok ne dobiješ djecu :)
Prekrasan post! Čitajući sam upijala svaku tvoju riječ i svaka me rečenica dirnula sa svoj način! Slike su jednako divne!
Želim ti ugodnu večer!
Oh baš lijep post.Tvoj ginko je veličanstven.Fotkice su krasne a posebno fotkica pudinga, čestitke tvom sinu.
Navrati na moj blog,U KUŽINI, čeka te nagrada.
Ćao.
Prekrasne fotke i ja sam ovisnica o ritmu prirode i godisnjim dobima, koje volim podjednako:-)
Baš sam si mislila gdje si, sad znam. Hodaš po parkovima, uživaš u jeseni. Jesen je naprosto prekrasna isto kao svako godišnje doba. Post je super, sve što čovjek traži u jednom postu ja sam pronašla u tvom. Puding super izgleda, kakvi su ti to kalupi za njega, fora su. Ovisnica sam o pudingu pa sam si odmah jednog popapala!
Lijepa priča.Iskrena...
Ja sam tek jučer kod nas primjetila kao je lišće počelo žutjeti i s vjetrom padati sa stabla.U trenutku sam se izgubila ponesena tim osjećajem koji mi je zamalo izmaknuo.
Svrati do mog bloga imam nešto for you!
Volim drveće. Svako priča posebnu priču. Svako je vidjelo na hiljade poljubaca, zagrljaja, žudnji...
Lijepa priča. Izmamila si mi suze. Nastavljam te čitati.
Zaista prelijepa nježna priča koja me je baš taknula..upijam uvijek svaku tvoju riječ koju ispišeš sa toliko duše...a slike one govore same za sebe..želim ti ugodan dan:)
I have a love of trees just sitting reading or having a picnic there is something about how they protect you in some way shadowing over you. What a beautiful park to enjoy my friend hope you have a wonderful week.
Always Wendy
Prekrasan post - i sama sam obožavateljica jednog stabla ginka i ljubiteljica izmjene godišnjih doba pa sam se totalno uživila u priču.... drago mi je da sam te pronašla...
IVAN!!!!! That last picture of that delicious dessert looks wonderful! And thank you for visiting...isn't that felted mouse just so cute?
Anita
Objavi komentar