srijeda, 20. travnja 2011.

Zadar, Croatia

Polako se završava i ovaj dan. Pun sitnih iznenađenja i uzbuđenja za mene. Jedna od stvari na kojoj radim jest projekt jastučića za spavaću sobu. Danas sam dala krojačici upute što da napravi, tako da jedva čekam vidjeti rezultat. U međuvremenu istražujem na netu, po časopisima i, naravno, zamišljam kamo će me moja iluzija odvesti. Jako, jako sam nestrpljiva, ali i nervozna: hoće li dobro ispasti ili sam krenula u potpuno krivom smjeru? Kako se odlučiti između milijun lookova koji  izgledaju zavodljivo na slikama? Kako pronaći sebe? Imam osjećaj da sam s prošlom postavom imala početničku sreću koja mi, čini se, sada izmiče. Jer nikako da se familijariziram s novim prekrivačem. Trebalo bi rentati stvari, da se upoznamo kroz neko vrijeme!!! Ako se ja ovako mučim s jastucima i prekrivačima za krevet, ne želim ni misliti kako je mojoj prijateljici koja sada oprema cijelu kuću: od početka, tj. od parketa i pločica. Slatke, ali ipak muke!


Prošlog sam  tjedna šetala Zadrom. Proljeće, more, ljudi... Slatki lokali, lijep grad, dobro društvo. Ima nešto u boravku na pustoj plaži, nešto smirujuće. Veličanstveno. Ogrnuta šalom jer je puhala bura, željela sam provesti vječnost na molu- ali vrijeme, varljivo kako i jest, brzo me je pokrenulo. Čini mi se kao da uvijek negdje moraš ići, uvijek stremiš, imaš cilj, nešto za napravit, nekuda doći, nekoga tko čeka. Nije bilo dovoljno vremena za mene, a opet, bilo ga je i previše: u stvari, nije važno koliko vremena negdje provedeš, važno je taj  tren urezati u svoju vječnost. Kad kažem da je bilo previše vremena za mene, mislim na sve što sam ponijela iz Zadra doma: sve utiske, sve stvarčice, sve trenutke, sve vedute grada. A to je i više nego dovoljno. 


Šećući se gradom, naišla sam na slatki, maleni dućančić: u njemu puno ručno rađenih jabučica, kruškica, medvjedića, brodića. sve od  skladnih i biranih tkanina. Kao da sam ušetala u dobru priču. Drago mi je da se stvari pomiču od dosadnih, kičastih, kineskih suvenira prema atraktivnim i osmišljenim sitnicama koje dom čine domom. Možda ću vas  uspjeti nekom drugom zgodom malo više upoznati s asortimanom iz dućana, za sada samo ono što je sa mnom doputovalo.


Sretni bili, mili moji...pusa

ivana

2 komentara:

Maaike kaže...

thank you for your sweet comment on creJJtion, Ivana! Have a lovely weekend,
Maaike

Ankica Vucetić Cepulo kaže...

Baš vam je zanimljiv blog!
Pozdrav iz Dalmacije!