autentičnost

 Nije lako prihvatiti sebe, zar ne? Negdje u gimnazijskim danima, naletjela sam na latinsku poslovicu koja kaže kako svima drugima treba često opraštati, sebi nikad. I dobrim sam se djelom života time rukovodila. A onda sam srela dragu prijateljicu i, u gotovo beskarjnim razgovorima, od nje naučila kako, kad učiniš nešto neoprostivo, trebaš sebi oprostiti. Jednostavno.

Ima jedan blog... štoviše, jedan od nagrađavanijih blogova iz kojeg se izrodila i knjiga (http://1000awesomethings.com/).Autor ga je pokrenuo u turbulentnom razdoblju života. Piše o tisuću divnih stvari. Između ostalog što spominje u knjizi, govori i o fenomenu autentičnosti. Jako me se dojmio izbor pojmova (uvjerite se sami) Epa, red je da i ja progovorim o tome... Autentičnost za mene znači biti ono što jesi, bez obzira na okolinu, trendove, zahtjeve, društvene uloge. Autentičnost za mene znači  prihvatiti sebe i druge, bezuvjetno. Onako kako te prihvaća obitelj dok si beba: s potpunim obožavanjem. To su sve one stvari koje te vesele, to je tvoj stil, to su knjige koje biraš- trash ili pretenciozne, svejedno. Televizijski program koji gledaš, papir koji recikliraš, kompost koji radiš, struja koju trošiš. Održivi razvoj. Autentičnost je život: na terasi bistroa, s pogledom na krovove, s debelim minusom na bankovnom računu ali s punim srcem i dušom. Autentičnost: s pet kila viška ili manjka, svejedno, to si ti... Single ili u braku, s djecom ili bez. U malenom slatkom stanu ili velikoj fancy kući. Za autentičnost treba odvažnosti i namjere, drskosti da budeš TI.

Treba biti prisutan. Treba biti sada. Svjestan sebe i drugih. Zadovoljan sobom. Aktivan zbog sebe. Na mjestu na kojem želiš biti, zbog sebe. Činiti izbor. Činiti razliku. Živjeti svoj život iz potpuno sebičnih razloga.

Lijepo poslije podne je bilo: šetnja gradom, kavica na jednoj od najboljih terasa u gradu, draga moja Mel, kolači... Pa što, nije sve idealno, ali to i onako nije moguće postići...