sve što želim za rođendan

Bitka s vremenom je unaprijed izgubljena, osim ako se u nju ne upuštaš. Nemam problema s konceptom vremena koje prolazi, dapače, u tome nalazim utjehu kad mi je teško. Stoga, svake se godine veselim svom rođendanu kao prilici da osvježim siječanjski dan  razgovorima s dragim ljudima, kolačima i osmjesima. Nemam određena očekivanja, osim da budem zadovoljna u svojoj koži.

Ove sam godine, suočena s nesanicom uoči rođendana, odlučila prihvatiti sebe u potpunosti. Svakoj se svojoj  mani iznutra osmjehnuti. Večer je završila pozdravom svakom unutarnjem organu i želji da me slušaju u narednoj godini. Odlukom da si oprostim, kad god učinim nešto neoprostivo. Odlukom da sama sebi pokušam  pokloniti najveći od svih darova- spokoj.



Ujutro sam si napravila maleni darak. Radi se o platnenom srčeku, nastalom od predrage ljetnje haljine koja je   proživjela najbolje dane . Onaj tko me dobro pozna, zna da je nespretna obrada toga srčeka vrhunac moje umješnosti. Možda je rad skroman, no, srce cijeli dan grije ;))

Budući da je muž stavio veto na luster u dnevnoj sobi, ( čudno 1,93 m visokom liku  nije vrhunac zabave igrati glavomet s kristalima) morala sam se snaći. Zamislila sam luster, luster je morao doći. Onda, domišljate žene, dogovorila sam se s mamom da preuzmem njezin koji joj u potpunosti ne odgovara, a meni je lijep. Luster nisam kupila, znači nisam zanemarila uvaženo mišljenje moga dragog. Luster sam, tako reći, dobila ;)) I, od jučer ponosno visi iznad stolića u boravku, a mister D. kaže da čak i nije loše. Hehehe...

Drago mi je da su od prekjučer u mom ormaru još i dva primjerka koja mjerkam cijele zime iz Zare. Volim kad me na sniženju dočeka ono što sam skenirala od ranije.




Uglavnom, uz puno dobrih želja i neku sitnicu za dušu, u sljedećoj godini života i ne očekujem ništa manje od sreće... A sada čekam snijeg.