:((

Ponekad je teško prihvati stvarnost i navući zastore preko prozora u zamišljeni svijet. Pogotovo ako je ono što vidimo kroz prozor kao nagovještaj, kao mogućnost,  jednako onome što zamišljamo u svom životu dalje. I što te u tome trenutku može utješiti ili pomoći da pronađeš svjetlost? "Kako da ikada uspijemo u ovom svijetu, u kojemu nema čak ni svjetlosti da bismo vidjeli neprijatelja?" (S. Rushdie)

Promatram prirodu, promatram kako se događaju stvari kad ih ne očekuješ, a opet se sve na koncu poklopi kao slagalica. I shvatiš kako su i poplave, i požari, i potresi i smrti djelovi neke veće sheme, veće od nas samih i veće no što naš um uopće može pojmiti. A da se suočimo s tom zastrašujućom veličinom, može nam pomoći samo vjera da će na kraju sve doći na svoje mjesto. "Vjeruj vlastitim očima i upast ćeš u gomilu nevolja" (Rushdie). Ali, vjeruj srcu, otpusti ogorčenost i bijes, otvori mjesto nadi i dobroti.

." Nikada ne odbacuj čudo svojih suza. One donose mora iscjeljenja i potoke radosti. Katkad su one najbolje riječi koje srce može izreći."(W. P. Young). Zato danas plačem...

Zbogom dušice moja, zbogom snoviđenje...