sitnica za mene....

Kad su u pitanju "sitnice za mene", u tome sam pravi majstor. Nađem stotinu razloga zašto nešto moram imati, zbog čega je to it sitnica trenutka. Naravno, ponekad se doista radi o sitnici, ali kad se sitnice namnože, možda bi psiholozi imali "štofa" za analizu... Je l' to kompluzivnost, sindrom hrčka ili nešto slično, ne znam. 

Jučer sam pri šetnji s frendicom u Siinom izlogu ugledala vrč za koji sam odmah znala da viče ivana!!! A danas sam već pronašla i predivnu bež jastučnicu s patchwork slovima HOME. Ok, nisam ništa kupila, koristim novu tehniku racionalizacije u smislu " hoće li me zbilja to usrećiti". Odgovor nije jednostavan. Važne su mi te sitnice, čine moj stan MOJIM. To je kao stvaranje  vizualnog identiteta. Kao da ja ne mogu biti ja u nekom drugom stanu, u nekoj drugoj odjeći. Modernom je čovjeku image važan. Koliko god da samu sebe uvjeravam (neuspješno) kako se moram odlijepiti od površine i na drugom mjestu potražiti vrijednosti, estet u meni se buni, i vraća na početnu poziciju: to je baš stvoreno za mene, ta stvar baš govori o meni.

Ne vjerujem onima koji tvrde kako im izgled  nije važan. Izgledom šaljemo poruku drugima, stvaramo mit o sebi, stvari nam daju sigurnost, zaleđe. Kad sam upisala postdiplomski, mužić mi je za rođendan poklonio vrlo stlylish aktovku: to je simbolički označilo početak moje intelektualne faze ;) - samo simbolički, ako vjerujem da vrč izvikuje moje ime!!! Pa i kad nas doista nije briga, okolini šaljemu snažnu poruku tko smo!

Ok, ljudi, ja volim blesaste stvari. Poput ova dva  vrča iz kolekcije Sia home proljeće 2010. Poput prelistavanja novog Greengate kataloga za jesen-zimu koji je ovih dana osvanuo na netu. Poput pisanja  bloga za koji vjerujem da ga nitko ne čita - osim prijatelja koje ugnjavim :)) Poput praznog Zagreba u ljeto. Poput svježe opranog rublja, prazne košare s vešom za pegleraj, mirisnog kolača u nedjelju ujutro. Ono što najviše volim kod svega nabrojanoga je osjećaj slobode, nesputanosti i nagovještaja koje bude u meni. Nagovještaja kako će jednom, valjda, sve doći na svoje :(

lazing on a sunny afternoon

premda vrlo bogat vikend kojekakvim aktivnostima ( 3 ročkasa, svadba, izlet + waw waw bebe), nema razloga da ne pokušam stvoriti malo pospane atmosfere vrućeg lipanjskog popodneva!!! Za početak glazba: Sunny afternoon, Summer in Siam, Darko Rundek i sl. dočarat će ozračje daljine... nije na odmet i čaša puna soka od bazge s ledom koji tako nepogrešivo asocira na bezbrižnost rascvjetalih livada otežalih od vrućina. Zgodno izgledaju kockice leda u koje se doda, prije zamrzavanja, list mente: aromatično + dekorativno!!!Ključno je naravno i lijepo posuđe puno cvijeća...

Što nam još treba... dobra knjiga ili časopis za nadahnuće; mnoštvo jastuka čija nas mekoća i izgled pozivaju na dokolicu... Npr. ovakvih...

Treba nam radost, čista radost postojanja... i već smo daleko, daleko

Dakle, ovo je pokušaj broj dva. Premda prošlog ljeta odlučna u namjeri da ću pisati o stvarima koje me uveseljavaju, neke su se "objektivne"okolnosti ispriječile u tome. Neke od tih otežavajućih okolnosti još uvijek stoje (kvar fotoaparata) ali treba si postaviti neki cilj i onda raditi na tome.

Sinoć sam tako pofarbala zid u hodniku u prekrasnu nijansu- copenhagen blue, nakon što sam više od godinu dana bila nesvjesno nezadovoljna izborom boje. Iako divna minty zelena u kombinaciji s lavandom, sinoć sam doživjela prosvjetljenje: plava je ipak neprikosnoveno moja boja. Ta copenhagen blue je božanstvena nijansa svjetloplavo-sive, kao što možete i vidjeti dolje. Čini mi se kako će se uskoro preobraziti i spavaća soba.   Do tada, pozzz

Ivana

P.S. Koja je vaša najdraža boja u prostoru?