putovanje

Optimist: Onaj tko putuje na ničemu od ničega do sreće

Optimist: Person who travels on nothing from nowhere to happiness

                                                                                                                       - Mark Twain

Čitajući knjigu koja obećava (i po preporuci prijateljice, a i po početku), jedan nasumičan redak u kojem majka  opisuje sinu predstojeće krstarenje, otvara mi vatromet asocijacija i sjećanja na dolazak u Arles, grad u južnoj Francuskoj na rijeci Rhoni. 

                        

             

  

Čudesne su iskrice koje zatinjaju u mozgu, čudesno je koliko različitih asocijacija imamo na istu stvar. Kako s istog odredišta dodjemo do potpuno različitog cilja, potpuno različitim putevima. Kako nikada ne znamo kuda će nas misao odvesti. Nedavno sam pročitala kako, zapravo, nije bitno što je pisac htio reći. Bitna je osobna komunikacija s djelom. Bitno je djelo u našoj vlastitoj stvarnosti.

Arles sam ugledala s broda, kako se otvara putnicima namjernicima kao škrinjica s blagom. Nakon smirujuće plovidbe od Avignona rijekom Rhonom, kristalno plavo nebo, mirisi i boje grada prostrli su pred nas živopisnu dobrodošlicu. Kada je putovanje zamišljeno tako da u jednom danu posjetiš više destinacija, osjetila u tom trenutku,od silnih impresija, pomalo otupe. Zato sam se iznenadila kada sam večeras, slučajno, počela razmišljati upravo o Arlesu. Kao da sam ga malo zanemarila. Nepravedno, potpuno. Jer, večaras sam njime potpuno očarana. Iako nije na moru, meni je ostavio intenzivan dojam Mediteranskog grada. Puno boja koje pršte iz arhitekture blagih zemljanih tonova. Plave škure, šarena keramika i tekstil iz dućana, užurbanost oko rimske arene zbog borbe s bikovima (courses camarguaises- borba na provansalski način u kojoj se ne ubija bika). Pomalo snena atmosfera ljetnog popodneva i onda, polako, pred večer, ljudi koji izlaze na ulice grada.  Grad, naravno, snažno odiše Van Goghovskim ugođajem, a nije ni čudo budući da je slikar u njemu živio i naslikao mnoge od svojih najpoznatijih slika. Vrijeme kao da je tada stalo. U Arlesu je prekrasno šetati, sjediti na nekoj od terasa mnogih barova. 

Pogledajte izbor najljepših fotografija, pa ponovno otputujte zajedno sa mnom. Daleko...

p.s. Thanks Anita from Castlescrownscottages for inspirational quote!

U iščekivanju...

Fields of gold

Posljednjih dana moje raspoloženje varira od opće ekstaze, povjerenja da će sve biti o.k., do potpunog očaja i beznađa. Prodaja stana i kupovina novog ponekad se čini kao nemoguća misija, a nekada su opcije sve na dlanu i potpuno jasne. Ipak, dok čekam da se stvari razviju, polako ekipiram stvari koje će mi, kad uselim, dobro doći, a bit će u kategoriji apsolutnog luksuza! Vrijeme iščekivanja prikraćujem na svoj način, a svakako ga oplemenjuju darovi prirode i umjetnosti: Monet, Sting ili francuske šansone, cvijeće, velika čaša soka od bazge s ledom i neki slatki zalogaj!

ovako je jutros bilo kod mene: domaći pekmez od jagoda, wafli, borovnica i sok od bazge...

Ova je lampa za dječju sobu...

Ovoj nisam mogla odolijeti (čovjek ionako ne može imati previše svjetla...)

A  boca za mlijeko  obol mom animozitetu prema ambalaži...

Uživajte u lijepom danu, gdje god da ste, s kim god da ste!

Ptičice

ovaj se stari i prašnjavi okvir  uselio nakon jedne nedjeljne šetnje po Britancu.
Mislim da mu treba društvo ;-))

Moja spavaća soba gleda na istok. Jutros nije bilo sunca da me probudi. Nije bilo ni snažnog vjetra da me uznemiri kao jučer ujutro. Samo cvrkutavi glasići ptičica i blijeda svjetlost. Tišina. Jutro. Spokoj. Volim zelenilo u kojem stanuju ti dražesni maleni sugrađani, njihove svađe, dozivanja, dogovaranja. Njihove domove u krošnjama stabla i pod krovovima zgrada. Oprezne, nenametljive poglede prilikom slučajnog susreta.

Volim to što su se nastanile oko nas. Moj dio grada jedan je od preostalih većih staništa ptica u Zagrebu. Fazani su nam prvi susjedi. Ipak, polako se oblikuje trenutak kada ću otići iz ovog koncentriranog stana u neku novu priču. Potražiti nove susjede i poglede. Nije lako donijeti odluku. Prati nas velika napetost i neizvjesnost. Ipak, sreća je putovanje, a ne cilj!

Ovim postom simbolički ostavljam iza sebe jedno razdoblje, jedno mjesto ispunjeno sjećanjima, pokušajima, prvim koracima u život. Poželite mi sreću da što prije nađemo novo gnijezdo u kojem će biti puno prostora za rast- u svakom pogledu!!!

Torbica i još ponešto

Davno je to bilo. Ok, ne tako davno, ali prošlo je dosta vremena otkako mi je na kućnu adresu stigala pošiljka. Skrivena u žutoj omotnici, unutra se nalazila torbica koju sam osvojila na darivanju kod Andreje na blogu   Lom-sewing-embroidery! Torbica je slatka i podatna, a kako mi pristaje pogledajte!

molim da se zanemari moja ofucana vesta, unatoč tome, jedna mi je od najdražih ;-))

Nekako u isto vrijeme, stizale su mi i druge virtualne nagrade. Hvala vam na svakom taganju ili nominaciji!

od Cynical Romantic i Misty <3

od e-Amalie <3

sigurna sam da ima još pa vas molim da mi ne zamjerite  što nisam uspjela iskopati iz arhive da vam propisno zahvalim, ali i kad se ne osvrnem odmah na komentar, nominaciju i sl. znajte da cijenim što ste me primjetile ;-))

I još nešto za kraj. Millie, s bloga Passiondecor,  uvrstila je prikaz mog stana u rubrici Balkan breeze. Ako niste još pogledali, molim, pravac prema Millie i provjerite kako ona to radi!!!

Ugodan vikend  svima i  sretan Uskrs onima koji slave!

vjetrenjače

Ponekad je život poput vjetranjače, jednu stvar pretače u drugu. A ponekad više nalikuje borbi s vjetrenjačama. Vičeš, pokušavaš pokrenuti stvari ali riječi odlaze niz vjetar. Nitko te ne čuje od silne buke.

Baš mi je trebalo puno vjetra i puno truda da opet sjednem za tipkovnicu i usmjerim misli. Trebalo mi je puno uvjeravanja same sebe, puno snage koju sam crpila iz misli drugih ljudi. A onda, danas, sve je oko mene utihnulo. Došla sam s posla ispijene energije, pogledala, mehanički, neki film na dvdu, preslušala neke drage pjesme. Odjednom se nekako sve posložilo. Skuhala sam kavu, odlučila uživati u njenom okusu, otvoriti sebe za nove prilike, pa što bude. Ovog puta inspiraciju i snagu nisam pronašla u stvarima oko sebe. Niti u prošlosti. Našla sam je u sebi. I to je tako dobar osjećaj!!!

Nitko mi nije obećao da će biti lako. Nitko mi nije obećao da će sve uspjeti iz prve. Ali zato treba pokušavati i dalje, zar ne?


we weren't born to follow
Come on and get up off your knees
When life is a bitter pill to swallow
You gotta hold on to what you believe

Believe that the sun will shine tomorrow
And that your saints and sinners bleed
We weren't born to follow
You gotta stand up for what you believe
                                                  Bon Jovi

Vintage & beautiful

Znate onaj osjećaj kad ste ili previše ili premalo svečano odjeveni? Više od brojnih komada odjeće u ormaru volim osjećaj da sam pogodila pravu mjeru. Pravu mjeru za park, za posao, za šetnju gradom, za sastanak. Osjećaj primjerenosti, osjećaj kad sve štima. Jučer smo bili dio jedne posebne, svečane prigode. Trebalo je osmisliti  outfit koji ne probija proračun (to je najslađe). I da se ja  u njemu osjećam dobro (teži dio zadatka). Odluka je pala na crnu haljinu-tuniku, kupljenu ove zime na sniženju (vragolosti pogled) i crne guste, najgušće čarape. Od mame sam uzela vintage torbicu i crne salonke od zmijske kože (bljak). Dok sam prebacivala stvari u torbicu zateklo me je klupko nečeg crnog i baršunastog (hm?!); srećom da je moja mama dama starog kova (znate ono, ista boja i tip kože za remen, torbicu i cipele) pa je uz svaku torbicu imala i pripadajući remen!!! Ali kakav remen- sjajan, od crne brušene kože s malenim leptirićem na kopči. Možda se nije baš vidio ispod nabora haljine i veste, ali sam cijelo vrijeme znala da je tamo!!! I voljela ga skoro pa jednako kao i božanstvenu kremu od naranče u torti!!!

Prošle sam nedjelje po Britancu vukla prijatelja od štanda do štanda po 4 puta (zapravo, samo 4 puta) pokušavajući se odlučiti između neke cink posude nalik na pehar, statue Gospe, krletke i Eiffelovog tornja (za njima sam poludjela, pa ako netko ima, a ne zna što će s njim...). Odluka je bila teška, a išla sam metodom eliminacije: krletku imam, Gospu imam, Eiffelov toranj ću kupiti u Parizu- ili na e-bayu. Pogađate, kupila sam posudicu. Evo je-

Sjećate se navlaka za kutije s maramicama? E da, nisam ostala samo na tome. Jednoj sam pridodala volane. Kako joj pristaju, prosudite sami.

I za kraj našeg dašanjeg druženja, pogled na prozorsku klupicu iznad kreveta. Ugodan tjedan pred vama svima želim. Hvala što svratite, stalno, povremeno, nema veze!

Bison!

mamin stan

Korijeni moje ljubavi prema interijerima sigurno leže u činjenici kako sam odrasla okružena slovenskim časopisom Naš dom kojeg je moja mama pretplatom pratila. Kad bi joj stigao na kućnu adresu, viđala bih je udobno smještenu u dnevnoj sobi i dobro raspoloženu kako ga prelistava (to radim i ja danas tako da je u potpunosti  razumijem). Inače sam je rijetko viđala kako sjedi. Uvijek je nešto radila. Našem domu se pridružila i Brava casa, pa onda Art & Decoration...

Ono posebno u stanu moje mame je ne samo da odražava godišnja doba već i sezonu. Tako je trenutačno aktualna postava s maskama koje je skupila tijekom godina. Ponešto su joj darovali prijatelji ili mi djeca, a ponešto je donijela s putovanja. Mama je majstorica u aranžiranju: od cjetnih dekoracija, vijenčića do skladnih kompozicija na stolovima koji toliko nerviraju tatu.

Najčešće govori kako je s novim namještajem lako jer uvijek izgleda lijepo i sjajno, ali očuvati stare i rabljene stvari  na vrhuncu  tajna je njezinog uspjeha. Udruženo s puno zanosa i želje da svoj kutak u svemiru učini najljepšim mjestom pod suncem ;-))

zašto ne?

Mogu nabrojati barem 5 razloga zašto ne Valentinovo, a možda se mogu i poigrati sama sa sobom pa se pitati zašto da?!

I onda ću vam reći zato što je ljubav vrlo važan dio mog života svaki dan, zato što se učim voljeti sebe, muža, djecu, ljude, posao, život. Namjerno kažem "učim voljeti" jer je to odluka koju donosim svaki dan. Učim voljeti nesebično, svjesno, aktivno, odgovorno. Učim oblikovati svoju ljubav i poslati je u pravom smjeru.

Da, zato što sam na blogu Castles Crowns Cottages pročitala najljepši post o ljubavi uz predivnu rečenicu o malim sretnim trenutcima koje treba slaviti kroz život.

Da, zato što  život čine sjećanja, a sjećanja stvaraš sam.

Da, zbog pjesme  Video games

 Da, zato što mi možemo odlagati, ali vrijeme neće!

You may delay, but time will not. - B. Franklin-

  

ako vam se učinilo da ove lampice nije bilo u postu za sv. Luciju, u pravu ste...

gajbica

I dok je ovako hladna nedjelja savršena za zagrijavanje uz peglanje i izležavanje ispod pletenih dekica, palo mi je na pamet  virtualno skočiti na neko drugo mjesto. Možda u Pariz, ili Sankt Petersburg? A možda, za početak, do prijateljice u zagrebačkom Španskom. Vani je napokon sve bijelo, pa se možemo praviti da smo na bilo kojem mjestu u svijetu gdje ima snijega i gdje je -10! Stan pripada mojoj prijateljici koja odbrojava posljednje trentke na toj adresi- uskoro je očekuje preseljenje u kuću. Zato, treba je uhvatiti dok je vrijeme. Živi u malom stanu s velikim mužem i malenim djevojčicama. Veličina stambenog prostora je bitna, osobito kad se radi o obitelji. Dobra je vijest jedino da veličina nije proporcionalna stilu ;-)

 
Stančić je mali i šarmantan. Ispunjen funkcionalnim predmetima bez kojih je obiteljska svakodnevnica nezamisliva. Ali, strateški raspoređeni smješteni su i dizajnerski predmeti, većinom od prozirnog i bijelog stakla ili plastike, koji uzdižu prostor i predstavljaju  uspomene na drage prijatelje, suradnike, kolege, vjenčanje i brojna putovanja. A nađe se i pokoja retro stvarčica od bake prijateljičinog muža koja je u tom stanu nekada živjela.


  

Nas dvije rado dijelimo teme uređenja životnog prostora i kulture življenja. Ipak, stilovi su nam dobrano različiti. Srećom da je tako jer ne mogu opisati dobru atmosferu koja me prožme kada posjetim neki drugačiji, a opet posaban i dobro osmišljen prostor.

 

O. je trenutačno potpuno zaokupljena opremanjem kuće. Jednom nogom napola već izvan stana, s nestrpljenjem očekuje veliki dan. Mi ćemo čekati zajedno s njom pa vidjeti kako se snašla :-)