tamo gdje cvrčci najglasnije cvrče...

Dugo mi je trebalo da sažmem  dojmove s juga Francuske. Ustvari, da ih procesuiram kako bih nešto mogla napisati. Ni sada, dok razmišljam o ovom postu, nisam sigurna kako da prenesem  mirise, boje, zvukove Provanse. Možda bih trebala samo postaviti slike jer, kažu, slike govore tisuću jezika.

Premda je vjerojatno prva asocijacija na Provansu lavanda, došla sam koji tjedan prekasno, pa su polja lavande obrana. Ipak, krajolik je toliko uzbudljiv, da sam na to i  zaboravila. Što kažete na imanje usred vinograda?

Prizore koje sam očekivala, pronašla sam u svakom posjećenom šarmatnom mjestašcu. Osjetila sam atmosferu Francuske: mnoštvo cafea i restorana, uske ulice, kućice sa škurama, zarazan ritam života...

Najljepši trenutak je možda bio u sanatoriju u St. Remyju gdje se liječio Van Gogh nakon boravka u Arlesu: u crkvici na časak kao da je vrijeme stalo, samo ja, cvrčci koji tako glasno cvrče i vječnost! Najljepše mjesto Gordes, slikoviti gradić na uzvisini Luberon, ponad lavandinih polja. Znala sam da je Francuska zemlja za mene i prije no što sam je posjetila. Sad sam samo uvjerenija u to i jedva čekam povratak. Znate onaj osjećaj da ste stranac na nekom mjestu? E pa, nisam ga imala. Osjećala sam se kao da sam došla doma.

 

p.s. Hvala Medenoj s bloga http://medeniblog-dizajn.blogspot.com/ na makeoveru mog oblaka. kako vam se čini?

Kućica na moru

Već dulje vrijeme moji dječaci i ja ljetujemo u Vodicama. Njima se svidja gužva i uzbudjenje koje se osjeća u zraku. Meni se svidja kućica koju unajmljujemo. Naš dolazak je pratilo sveopće uzbuđenje, prava ljetna žega i opuštena morska atmosfera. Neopisiv je osjećaj biti na mjestu na kojem želiš i s kim želiš! Imati vremena cijeli dan, zapravo shavatiti da nemaš pojma koliko je uopće sati, samo po nekom unutarnjem osjećaju.

Kućica je malena i smještena u centru Vodica. Kamena, uska, s ukusom i pažnjom opremljena. Najdraži mi dio kuće su, svakako, stepenice koje se protežu  od prizemlja do terase na vrhu, a podsjećaju  na brod zbog svoje karakteristične plave boje i  brodskog užeta umjesto rukohvata .Kuća odiše mediteranskim štihom.

Imala sam puno vremena na raspolaganju za opuštanje, razmišljanje i analiziranje. A naravno, ponešto  i za planiranje te maštanje. U mislima sam opremila svoj budući veći stan koji je u fazi intenzivnog priželjkivanja, pretresla odnose sa svojim bližnjim, konstatirala da mogu biti zadovoljna sobom. Po stoti put započela dijetu i po stoti put odustala od nje. Kuhala po narudžbi i guštu, usavršila karamel umak za sladoled (mljac).

Obišla trgovačku ponudu u Vodicama iz koje se izdvaja kreativna kutijica: sa mnom je stigao jedan dražesni morski konjic. Zbog ćudljivog vremena dobar dio maštanja  otpao je  na pamučnu pletenu dekicu koja se na kraju, zahvaljući regeresu (koji je sjeo prezadnji dan) našla u koferu za Zagreb.

Zadnji dan provela sam na izletu u Zadar. To je toliko divan grad da sam mu posvetila čitav jedan post ranije. Beskrajno romantičan i nadahnjujuć. Crveni izlog je sa zadarskih ulica, a radi se o već opisanom dućančiću. jedino žalim za vrčem kojeg sam vidjela u nekom drugom dućanu u Zadru i ni sama ne znam zašto ga nisam kupila. Ovako sam morala poduzeti korake da mi on ipak dodje: zaobilazno, doduše.

Najveće iznenađenje priredila mi je mama koja me je, onako usput na plaži, pitala bi li joj pravila društvo na putu za Provansu kad se vratim. Naime, ona to već dugo planira, ali kako je tata nedavno bio na operaciji, ne može s njom: ispražnjeno mjesto baš za mene ;) To znači da u petak odlazim put Nice i Monte Carla prema Arlesu, Aix en Provanceu i Avignonu!!! Jupiiiiii...

jutro u noći punog mjeseca

Volim spavati i nemam poteškoća sa snom... ipak, ponekad se probudim dok se još tama nadvija nad gradom. Umijem se, skuham kavu ili čaj, zgrabim knjigu, komp ili samo gledam. Misli idu svojim putem, život se događa, paralelno s onim izvan zidova moga stana.

Kada se u životu zareda neki loš period, pa kad on prođe, treba tijelu vremena da se opusti od grča i neizvjesnosti. Treba duši vremena da se prepusti . Koliko god mislili da se dobro nosimo s izazovima, tek kad prođu, shvatimo kakva je to neman bila. I shvatimo da je prošlo. " Sve će ove stvari još jedan put doći, kao što je bilo, kao što će proći"

Pogled kroz prozor: topole u neposrednoj blizini na trenutke obasjava rumeno izlazeće sunce, vjetar šumi uspavanku mojim usnulim dječacima, lišće je poprimilo bogatu boju zrelog i raskošnog ljeta. Ptičice mi se  zavjerenički javljaju iz svojih skrovišta. U daljini se čuju zvuci grada koji se budi... Pozdravljam vas sve...

Spremam se na more...i veselim se kao malo dijete. A kad se vratim... vidjet ćete!!!

Projekt Moj grad: grad kroz oblak

Možda ovo jesu najrazvikanije vedute Zagreba, ali meni nisu zbog toga ništa manje drage. Dapače, ovako ih ja vidim kroz svoj oblak.

 

sunday charms

Kako lijepa i lijena nedjelja!!! Cijeli se dan  povlačim po kući, malo radim, malo se opuštam, malo zaboravljam vrhunac pritiska na poslu. Probudila sam se uz kišu i odlučila da neću do Dolca po cvijeće i voće :(. Bit će sutra prilike. Prošetala pse, napravila palačinke za doručak sebi i mlađem sinu pa se odlučila rastati od prijeteće gomile neopleglanog  veša ;)

Očekujući povratak mužića i starijeg sina s gostovanja u Skradinu, napravila sam baletnu suknjicu za malenu susjedicu Dorju. Nadam se da će je razveseliti. To mi se čini kao zgodan dar djevojčicama: sjećam se kako sam uz snimku Labuđeg jezera, koje je gledala moja baka, satima plesala po sobi uvjeravajući je da daleko bolje plešem od onih balerina na tv! Naravno, moj smisao za ples nitko nije prepoznao pa sam razmjerno brzo odustala od karijere balerine. Možda Dorja bude uspješnija, nikad ne znaš.

Prošle sam nedjelje na Britancu pronašla staru bocu za sodu  koju tražim još od zime... Pogledajte kako zgodno izgleda na mom stoliću. Baš sam sretna! Inače, prošle je nedjelje bila odlična ponuda. Zaljubila sam se i u jedan stari  bijeli kuhinjski stol pa smišljam kako da postane dio društva.

Još je jedan maleni vrčić došao sa mnom u cekeru. Zahvaljući nekim blogovima, fiksirala sam se na vintage porculan. Mami tražim stari pocinčani  lonac za veš u koji želi presaditi oleandar: ako netko zna gdje ga mogu naći, slušam, savjeti dobrodošli. To sam joj obećala za rođendan.

I za kraj, sretan Dan očeva: tata, sretna sam što te imam. Nema veze što si malo zeznuo prugice na radnom stolcu. Veseli me da si mi ga baš ti pomogao srediti!!!

Sutra službeno počinje ljeto. Obožavam duge lipanjske dane, ljetne noći u kojima nam ptičji pjev društvo pravi. Volim osjećaj opuštenosti i distanciranosti od gradskog ritma koji dolazi s krajem školske godine. Ljetu u čast, moja je fotelja dobila opušteniji izgled s blijedo plavim biggie best jastukom.

Eh da, i kao podsjetnik na djetinjstvo: posuda u obliku jabuke koja je uvijek bila puna s bombonima. Došla je s prašnjavoga tavana na koji je bila degradirana početkom devedestih  kada je krenuo val pročišćavanja interijera od kiča sedamdesetih i osamdestih, nekako usporedo s rastom standarda prije rata. Sada, u mome stanu, gizdavo se smiješi i, usprkos godinama, djeluje svježe i razigrano.