tamo gdje cvrčci najglasnije cvrče...

Dugo mi je trebalo da sažmem  dojmove s juga Francuske. Ustvari, da ih procesuiram kako bih nešto mogla napisati. Ni sada, dok razmišljam o ovom postu, nisam sigurna kako da prenesem  mirise, boje, zvukove Provanse. Možda bih trebala samo postaviti slike jer, kažu, slike govore tisuću jezika.

Premda je vjerojatno prva asocijacija na Provansu lavanda, došla sam koji tjedan prekasno, pa su polja lavande obrana. Ipak, krajolik je toliko uzbudljiv, da sam na to i  zaboravila. Što kažete na imanje usred vinograda?

Prizore koje sam očekivala, pronašla sam u svakom posjećenom šarmatnom mjestašcu. Osjetila sam atmosferu Francuske: mnoštvo cafea i restorana, uske ulice, kućice sa škurama, zarazan ritam života...

Najljepši trenutak je možda bio u sanatoriju u St. Remyju gdje se liječio Van Gogh nakon boravka u Arlesu: u crkvici na časak kao da je vrijeme stalo, samo ja, cvrčci koji tako glasno cvrče i vječnost! Najljepše mjesto Gordes, slikoviti gradić na uzvisini Luberon, ponad lavandinih polja. Znala sam da je Francuska zemlja za mene i prije no što sam je posjetila. Sad sam samo uvjerenija u to i jedva čekam povratak. Znate onaj osjećaj da ste stranac na nekom mjestu? E pa, nisam ga imala. Osjećala sam se kao da sam došla doma.

 

p.s. Hvala Medenoj s bloga http://medeniblog-dizajn.blogspot.com/ na makeoveru mog oblaka. kako vam se čini?