Šalu na stranu, ono što je činjenica jest da uživajući u sezonskim radostima, opažajući promjene u prirodi i organizirajući malene obiteljske svečanosti život dobiva na kvaliteti. Nije nužno otići na skijanje, zapravo nije nužno čak niti napustiti kuću.
Otkako su moji dječaci bili maleni nastojim da odrastaju u ozračju koje ulijeva sigurnost, miriše po "doma", da imaju svježe skuhanu hranu od sezonskih namirnica i domaći kolač da zasladi dan. Isto tako, kada je nešto važno, kao rođendan ili neki prigodni datum, da učinimo zajednički objed malo posebnijim. Ponekad, napravimo nešto posebno i bez povoda, tek tako. Ali, organizirajući život na taj način shvatila sam da čovjek treba nešto čemu se veseli, raduje i što dodaje malo čarobnog praha svakodnevnici.
Jučer smo proslavili posljednji dan ovogodišnjih ljetnih praznika. Ručak po njihovom izboru, ovoga puta na meniju su bile knedle sa šljivama za doručak, meksička kuhinja za ručak i tzv. metar-kolač. odabrali smo i dvije ljetnje slike koje će nas podsjećati na najljepše trenutke ovog ljeta kroz godinu: odmor u Istri i kupanje na jednoj od najljepših plaža Jadrana, Slanici na Murteru. Njima smo ukrasili radni kutak.
Broj komentara: 11:
Divno je učiniti si svaki dan posebnim..vjerujem da ste uživali ,male stvari zaista čine život ljepšim.
Prelepo ste obeležili poslednji dan odmora..Sviđa mi se što si neke najdraže fotografije tako lepo uramila,baš je sve po mom ukusu.I knedle su mi primamljive;))
Uživajte dalje zajedno i u radnom danima,nađe se i tu divnih trenutaka:*
Sviđa i se i dnevni meni i način slavljenja malih stvari, i jako je dobra ideja uokvirenja slika. neke lijepe slike prerijetko se gledaju...
Više nego lepo rečeno i još bolje prezentovano :)
Odlična ideja... ponekad je tako maleno potrebno da se uljepša svaki dan :)
Prekrasne fotografije...Otkada postoje digitalni, fotke su nekako izgubile na spontanosti i iščekivanju
I ja bih tako veselu, organiziranu mamicu!! I koja tako dobro kuha!
Eh, tako se lako pogubiti u ovoj svakodnevnoj strci i stresu, zaboraviti na te male stvari koje hrane dušu...
obožavam kolač ne metre!
i Slanicu!
stvarno, otkako imam digitalni fotoaparat, ne sjećam se da sam išta uramila :(
ja se ivijek na početku školske godine osjećam kao da je i početak kalendarske godine, sve nešto novo oko nas; kupuje se nova roba, cipele, knjige, radi se generalka, priprema se zimnica, sobe se farbaju, peru se deke... kao neki novi početak, a ustvari se vrtimo u krug :))
Good morning Ivana! What a lovely way to start my morning, at your table! Those pastries look fantastic. Thank you for coming to visit me, and isn't that a lovely photo of the woman walking up the stairs of Montmartre? BISOUS! Anita
Such lovely and cozy images from your private spaces.They all feel the autumn...When I was child, I was used to pass from Zagreb, in destination to Austia.I remember it with loveliness.
Hugs...
Tako je sve lepo i romanticno skockano.Odusevio me stakleni poklopac za knedle.Uzivaj u svom malom raju:))
Volim kad vidim ovako nešto. I ja to često radim upravo zbog toga što svom detetu želim da priuštim mirise doma, da uživam u malim, a tako velikim stvarima, da, koliko mogu, svaki dan učinim posebnim. Da, rekli su mi milion puta da su to stvari koje se ne viđaju često, ali to nije bila pohvala, već, više, kritika. Ne znam ni ja...
Ne mislim da je pravljenje ovakve stmosfere svet bajki. Naprotiv, mislim da je odrastanje uz mirise štrudle, pite, cimeta, vanile i svega ostaslog nešto što je veoma važno i što ostaje u nama gde god da smo, jer to su mirisi ljubavi, sreće i svega onoga što dom i porodica treba da znače.
Objavi komentar