Uskoro nam dolazi dan Sv. Lucije. U adventsko vrijeme to mi je zasigurno jedan od najljepših dana. Da imam djevojčicu zvala bi se Lena ili Lucija. Ili možda i Lena i Lucija.
Mnogi se narodni običaji vežu uz obilježavanje dana sv. Lucije. Ali neću o tome, to možete i
proguglati. Želim vam reći zašto je ja volim: prvi susret s nekim tko se zove Lucija dogodio mi se kad sam bila mala. Kćer kumova mojih roditelja s kojima su oni jako povezani zove se Lucija.Od samog početka ona mi se jako svidjela ( i njezina sestra Helena, ali sada pričam o Luciji). Njezin dolazak kod nas značio je puno smjeha, okupljanje uz stol, vesele (i prisutne) roditelje; ukratko sve ono što praznik znači. Iako se ne viđamo često (makar čak i živimo u istom kvartu), svaki susret s Lucijom još uvijek to podrazumijeva.
Kasnije sam ime Lucija počela povezivati s latinskim korijenom iz kojeg je izvedeno. Lux- predivna imenica koja znači svjetlost, pa tako ime povezujemo i sa prosvjetljenošću. Osim lijepog značenja i zvuči nekako melodiozno. U zimskim danima nedostatak sunčeve svjetlosti čini nas ranjivima. Zato posebno obilježavam Sv. Luciju tako da popalim sve lampe i svjećnjake u kući.
Prije gotovo 12 godina na blagdan Sv. Lucije moj je brat dobio sina: Matija, sretan ti rođendan!
 |
Mama je izradila ove boriće od drvenih kvačica. U jednom od idućih postova predstavit ću njezin stan: mjesto na kojem je sve počelo!!! |