quelque chose a partir de France... (ili tako nekako)

Rekla sam vam da volim sitnice za dušu... Nije da previše držim do novaca i materijalnog statusa, potpisa na stvarima, no teško se mogu oduprijeti stvarčicama za uređenje prostora. Volim odjeću, luda sam za cipelama, torba mi mora biti kvalitetna, ali ipak ništa od toga nisam donijela iz  Francuske (makar sam gledala ;)).

Maštajući o putovanju u danima koji su mu prethodili, zamišljala sam dućančiće pune s bijelom keramikom, lanenim tekstilom, kamenim dekoracijama, platnenim srčekima, prekrasnim lusterima i razno raznim lampama i širmovima. Naišla sam na dva tipa dućana: neki su upravo takvi kakve sam očekivala, a neki su poprilično drugačiji, u tradiciji mediteranske keramike šarenih boja kakva se mogla naći kod nas u Dalmaciji, u Toskani, Španjolskoj i sl. (naravno, s varijacijama specifičnim za Provansu).

Stvarčice koje su sa  mnom došle donose mi sjećanje na prkrasno provedeno vrijeme s mamom, a kažu da su sjećanja nevidljiva prisutnost. Ako sam ih mogla materijalizirati, učinila sam to na meni najbolji način. Dobrodošli u moju francusku priču

ovaj je natpis već neko vrijeme kod mene, ali mi se uklapa u priču

 

parfem za kuću s mirisom ruže iz parfemske kuće Galimard

njegovo veličanostvo vrč

ovo je maleno srčeko iz Oranga došlo kao točka na i košarici za odlaganje kapa, šalova...

kao uvjerena nepušačica nisam mogla propustiti ovo priliku ( ipak se tu i tamo zapali unatoč znaku)

podmetač za stol

 

nešto što mogu nositi i na posao, a prekrasno izgleda na vješalici