Prošla je godina otkako sam započela Oblak. U ovom slavljeničkom postu želim zahvaliti svim znanim i neznanim ljudima koji svrate u moj virtualni kutak, koji svojim blogovima i slikama čine da mi je život ispunjeniji i ljepši.
Ljepota ima terapeutski učinak na dušu. Hrani je i uzdiže. Zato nam je važno umijeće življenja: u svakodnevnim stvarima i aktivnostima pronaći iluziju sreće.
Opet je sezona bazginog soka (mmmmm), opet je trava otežala i nabujala, večeri su opet kao stvorene za pjesmu i prijateljstva. Ova je malena lampica pronašla put do mojeg prozora, da mi osvijetli srce sjećanjem na dragu susjedu Sandru o čijem ću stanu detaljnije uskoro.
Naišla sam u jednom našem supermarketu na zgodne šalice... inače su mi slaba strana, imam ih mnoštvo.
3 komentara:
Sasvim si u pravu u onom delu terapeutski.Kako ne bi bilo lepo biti okruzen i uzivati u lepim stavrima i detaljima:)
Nice :)
neka ti je sretna prva godišnjica:)))...
šalice i ja volim i već ne znam gdje ih držati:((....slične na točkica sam nedavni i ja kupila:))....
M
Objavi komentar