sve što želim za rođendan

Bitka s vremenom je unaprijed izgubljena, osim ako se u nju ne upuštaš. Nemam problema s konceptom vremena koje prolazi, dapače, u tome nalazim utjehu kad mi je teško. Stoga, svake se godine veselim svom rođendanu kao prilici da osvježim siječanjski dan  razgovorima s dragim ljudima, kolačima i osmjesima. Nemam određena očekivanja, osim da budem zadovoljna u svojoj koži.

Ove sam godine, suočena s nesanicom uoči rođendana, odlučila prihvatiti sebe u potpunosti. Svakoj se svojoj  mani iznutra osmjehnuti. Večer je završila pozdravom svakom unutarnjem organu i želji da me slušaju u narednoj godini. Odlukom da si oprostim, kad god učinim nešto neoprostivo. Odlukom da sama sebi pokušam  pokloniti najveći od svih darova- spokoj.



Ujutro sam si napravila maleni darak. Radi se o platnenom srčeku, nastalom od predrage ljetnje haljine koja je   proživjela najbolje dane . Onaj tko me dobro pozna, zna da je nespretna obrada toga srčeka vrhunac moje umješnosti. Možda je rad skroman, no, srce cijeli dan grije ;))

Budući da je muž stavio veto na luster u dnevnoj sobi, ( čudno 1,93 m visokom liku  nije vrhunac zabave igrati glavomet s kristalima) morala sam se snaći. Zamislila sam luster, luster je morao doći. Onda, domišljate žene, dogovorila sam se s mamom da preuzmem njezin koji joj u potpunosti ne odgovara, a meni je lijep. Luster nisam kupila, znači nisam zanemarila uvaženo mišljenje moga dragog. Luster sam, tako reći, dobila ;)) I, od jučer ponosno visi iznad stolića u boravku, a mister D. kaže da čak i nije loše. Hehehe...

Drago mi je da su od prekjučer u mom ormaru još i dva primjerka koja mjerkam cijele zime iz Zare. Volim kad me na sniženju dočeka ono što sam skenirala od ranije.




Uglavnom, uz puno dobrih želja i neku sitnicu za dušu, u sljedećoj godini života i ne očekujem ništa manje od sreće... A sada čekam snijeg.

:((

Ponekad je teško prihvati stvarnost i navući zastore preko prozora u zamišljeni svijet. Pogotovo ako je ono što vidimo kroz prozor kao nagovještaj, kao mogućnost,  jednako onome što zamišljamo u svom životu dalje. I što te u tome trenutku može utješiti ili pomoći da pronađeš svjetlost? "Kako da ikada uspijemo u ovom svijetu, u kojemu nema čak ni svjetlosti da bismo vidjeli neprijatelja?" (S. Rushdie)

Promatram prirodu, promatram kako se događaju stvari kad ih ne očekuješ, a opet se sve na koncu poklopi kao slagalica. I shvatiš kako su i poplave, i požari, i potresi i smrti djelovi neke veće sheme, veće od nas samih i veće no što naš um uopće može pojmiti. A da se suočimo s tom zastrašujućom veličinom, može nam pomoći samo vjera da će na kraju sve doći na svoje mjesto. "Vjeruj vlastitim očima i upast ćeš u gomilu nevolja" (Rushdie). Ali, vjeruj srcu, otpusti ogorčenost i bijes, otvori mjesto nadi i dobroti.

." Nikada ne odbacuj čudo svojih suza. One donose mora iscjeljenja i potoke radosti. Katkad su one najbolje riječi koje srce može izreći."(W. P. Young). Zato danas plačem...

Zbogom dušice moja, zbogom snoviđenje...

sretna...

 nova godina...

dvije čašice s Britanca za sretne početke... nadam se mnogim prilikama za nazdraviti u Novoj godini ;)