četvrtak, 26. rujna 2013.

Prvi službeni dani jeseni u meni su probudili polet. Osjećaj da sve mogu. Osjećaj da samo trebam zgrabiti sve ono što nam se nudi omotano zlatastim sunčevim zrakama. Puno hodam jer teško podnosim biti zatvorena na mjestu nakon što sam uspjela nadvladati alergiju. 1:0 za mene, znala sam da će kapitulirati, kad-tad. Moram naplatiti kamate na život u krletci. Čuvajte se, it's payback time ;-)

I u stanu se, baš kao i vani,  još uvijek druže ljeto i jesen. Jutra i večeri definitivno već mirišu na vlagu dok se dani  švercaju kao ljetni i pružaju osjećaj zadovoljstva. Želim vam da   uživate u svojim slatkim tajnama i okusima, zvucima i mirisima života!




ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Proslava za početak školske godine

Jedan naš poznati pjevač iz devedesetih je, na pitanje o siječanjskoj depresiji, rekao kako on nikad nije depresivan jer taman kad bi ga mogla uhvatiti ode na skijanje. To je mojoj prijateljici i meni priuštilo mnogo smijeha, jer je preraslo u poslovicu: kad te počne loviti bed, uplati si skijanje!!!

Šalu na stranu, ono što je činjenica jest da uživajući u sezonskim radostima, opažajući promjene u prirodi i organizirajući malene obiteljske svečanosti život dobiva na kvaliteti. Nije nužno otići na skijanje, zapravo nije nužno čak niti napustiti kuću.

Otkako su moji dječaci bili maleni nastojim da odrastaju u ozračju koje ulijeva sigurnost, miriše po "doma", da imaju svježe skuhanu hranu od sezonskih namirnica i domaći kolač da zasladi dan. Isto tako, kada je nešto važno, kao rođendan ili neki prigodni datum, da učinimo zajednički objed malo posebnijim. Ponekad, napravimo nešto posebno i bez povoda, tek tako. Ali, organizirajući  život na taj način shvatila sam da čovjek treba nešto čemu se veseli, raduje i što dodaje malo čarobnog praha svakodnevnici.

Jučer smo proslavili posljednji dan ovogodišnjih ljetnih praznika. Ručak po njihovom izboru, ovoga puta na meniju su bile knedle sa šljivama za doručak,  meksička kuhinja za ručak i tzv. metar-kolač. odabrali smo i dvije ljetnje slike koje će nas podsjećati na najljepše trenutke ovog ljeta kroz godinu: odmor u Istri i kupanje na jednoj od najljepših plaža Jadrana,  Slanici na Murteru. Njima smo ukrasili radni kutak.









subota, 24. kolovoza 2013.

home love

Prvi kišni vikend u Zagrebu nakon duljeg vremena. Predstavljam vam svoje viđenje kako ga provesti.

obnovljeni udobni stolac

prelistavanje omiljenih časopisa+  knjiga+ šalica fine kave (zato je prazna)

slatka mala lampica

mekani, pleteni kućni ogrtač da začini i utopli  ugođaj

nedjelja, 18. kolovoza 2013.

Kasno ljeto

Ne razumijem baš čemu kalendarska godišnja doba počinju kasnije od klimatoloških? Jer, priroda ionako zna što radi, a onaj tko je osluškuje isto tako dobro zna. Mnogima najdraže godišnje doba ulazi u finale, daje nam raskošnu berbu i mnoštvo plodova. Od malena pamtim dvorišta koja su već polako počinjala mirisati po pečenim paprikama, rajčicama, pekmezu od šljiva. Vrijedne ruke su sve to prebacivale, ukuhavale u ljetnim kuhinjama, pa spremale na police da potraje do kasno u zimu. U velikom se gradu takva slika sve rjeđe viđa, zamijenile su je neke moderne domaćice koje se trude začahuriti mirise i okuse prošlosti, ali i mirise ljeta u velikim staklenkama!  Svako vrijeme nosi svoje. 


ružmarin

U zraku se osjeća zasićenost (dobro,tom dojmu je pridonijela pelud, svakako ;-)). Pripremanje za početak škole. Miriše na kraj bezbrižnosti i dokolice. Ali, puno  toga čemu se veselim dolazi nam u susret.

puna staklenka mirisnog rogača




subota, 10. kolovoza 2013.

Poput ptice u krletci

Kako mi ovo doba godine uništi jaka alergija na ambroziju, većinu vremena provodim u zatvorenom pokušavajući umanjiti njezin utjecaj. Baš nekako poput ove ptičice...

Kada je već tako, nastojim skrenuti pozornost sa tegoba na lijepe sitnice, planiram buduće korake pri uređenju i prelistavam ideje za nadolazeću sezonu. Željno iščekujem prve naznake jesenskih kolekcija. Čitam... Uglavnom, kratim dane skoro pa potpuno beskorisno dok su dani još dugi i topli. Kiša nas je danas pomilovala pa će se i moji simptomi sigurno ublažiti na dan, dva...


Ima li netko od vas asa u rukavu za podijeliti vezano uz ambroziju? Ja sam već svašta probala, ali beštija je toliko agresivna da iz ljeta u ljeto odnosi pobjedu.... Šmrc.









četvrtak, 1. kolovoza 2013.

Boy's room

Dječja je soba vjerojatno jedina prostorija koja se stalno mijenja. Kako dijete  prelazi iz jedne faze u drugu, tako se mijenjaju njegove potrebe. A tajna dobro osmišljenje dječje sobe je da tim potrebama udovolji.


Moji dečki dijele sobu. I tako je to već 12 godina, tj. otkad je stariji sin dobio mlađeg brata. Iako je soba mala, uspješno je transformiramo. Prošli smo  razne faze: od kinderbeta, kreveta između (nekih 120x80), kreveta na kat. Osmišljavali prostor za igru, crtanje, učenje. Iz potpunog šarenila prešli na morski ugođaj kojeg moji momci jako vole, a pokazao se vrlo zahvalnim za dečke. Osim toga, smiruje (što je ključno za mamu dječaka, razumijete me?!) Sada smo došli u fazu kada ta soba treba biti malo ozbiljnija. Svatko s teenagerima u kući zna da im je krevet centar svemira, njihov osobni prostor. A taj osobni prostor treba biti udoban, lijep i funkcionalan.






Kao boju za zid odabrali smo Duluxovu Copenhagen blue, lijepu plavu s primjesom sive. Taman toliko da joj da ozbiljnost. Krevete smo obukli u lanenu suknjicu (valance na eng. ali nemam pojma kako bi se to kod nas zvalo). Preko kreveta prebacili tamnoplave pletene dekice za ušuškati se preko dana. Mnoštvo jastučića garantira udobnost u svakoj pozi. Između kreveta je radni stol, a budući da su u suprotnim turnusima, nije problem. Zapravo, to uopće ne bi niti bio problem jer većina zadaća nastaje u dnevnom boravku/kuhinji.
Ako mislite da dječaci ne cijene detalje, varate se. Činjenica jest da mogu bez njih, ali svaki im je drag i daje toplinu sobi:  kao niz od plavih kariranih medvjedića koje sam davno kupila na dobrotvornoj božićnoj prodaji od žene nekog veleposlanika a krasila su kolica dok smo se u njima vozili.



 Kao bijela jedrilica na radijatoru kojoj je boja zida savršena pozadina.




Police su pune s košaricama za odlaganje raznih punjača, igrica, joysticka, osvojenih pehara i medalja...




Mlađi sin jako voli crvenu boju i detalji u crvenoj su se odlično uklpili u morsku priču. Kada uređujem, vodim računa da u cijeloj  priči ima ponešto za svakoga, a od osobnih detalja ne mogu pobjeći. Iako su dječaci, ovo im srce nije ženskasto ;-)


Naravno, maramice su must-have pokraj kreveta za razno-razne prilike, a znate da ne volim amblažu...


Jučer sam se iznenadila kad je stariji L. cvijeće u žardinjeri nazvao svojim ;-). da, na njihovom je prozoru. Ne, ne brinu o njemu. 




I za kraj, neće biti  teško pogoditi na koje im slovo počinju imena.



Nadam se da vam se svidja turneja po našoj maloj sobici. I naravno, da vam se sviđa što smo ovog puta "iskemijali" u namjeri da nas stan, ma koliko skroman po kvadrtaturi ili budžetu, prati i usrećuje iz dana u dan.

četvrtak, 18. srpnja 2013.

Chasing the sun

Posudila sam naslov ove pjesme da bih dočarala što za mene znači ljeto. Ukratko, sunce uhvaćeno u cvijetu, odlazak na tržnicu i pun ceker voća, povrća, cvijeća. Glasovi ljudi koji se zadržavaju vani do kasno u noć, ritam opustjelog grada, miris malina i puno, puno slobodnog vremena.




i, s druge strane, veliko plavetnilo koje nas čeka i zove! 

Budite sretno i zdravo, do mog povratka, šaljem vam 
pozdrav s Oblaka!


četvrtak, 27. lipnja 2013.

Odmor za dušu


Prošli sam put, predstavljavajući kuhinju, na vratima napisala da je dom tamo gdje je srce. Doista, možeš biti na nekom luksuznom i posebnom mjestu, a biti usamljen i tužan. Željeti biti negdje drugdje. Međutim, ima mjesta na kojima se sretnu duša i srce,a razum se stiša. Takva mjesta predstavljaju odmor za dušu.

Prije par godina, napisala sam post o kući s pogledom. Sada vam ponovno donosim prizore s našeg kratkog odmora i link na info o kući, ako vas kojim slučajem privuče da provjerite ima li i na vas sličan učinak.

Kuća je smještena usred starog istarskog sela u kojem se sada nalaze samo kuće za odmor. Na brežuljku s prekrasnim pogledom na zelenilo i slikoviti Motovun. U vrijeme kada smo mi bili, Mjesec je bio pun i  vrlo blizu Zemlji. To je tzv. fenomen Supermjeseca jer se doima većim nego inače. Osvjetljavao je čitav krajolik stvarajući pomalo mističan ugođaj. Nadala sam se kojoj vili ili trolu, međutim, izgleda da sam ipak prerano zaspala ;-)








meni najdraži naslonjač :-))))