Projekt Moj grad: grad kroz oblak

Možda ovo jesu najrazvikanije vedute Zagreba, ali meni nisu zbog toga ništa manje drage. Dapače, ovako ih ja vidim kroz svoj oblak.

 

sunday charms

Kako lijepa i lijena nedjelja!!! Cijeli se dan  povlačim po kući, malo radim, malo se opuštam, malo zaboravljam vrhunac pritiska na poslu. Probudila sam se uz kišu i odlučila da neću do Dolca po cvijeće i voće :(. Bit će sutra prilike. Prošetala pse, napravila palačinke za doručak sebi i mlađem sinu pa se odlučila rastati od prijeteće gomile neopleglanog  veša ;)

Očekujući povratak mužića i starijeg sina s gostovanja u Skradinu, napravila sam baletnu suknjicu za malenu susjedicu Dorju. Nadam se da će je razveseliti. To mi se čini kao zgodan dar djevojčicama: sjećam se kako sam uz snimku Labuđeg jezera, koje je gledala moja baka, satima plesala po sobi uvjeravajući je da daleko bolje plešem od onih balerina na tv! Naravno, moj smisao za ples nitko nije prepoznao pa sam razmjerno brzo odustala od karijere balerine. Možda Dorja bude uspješnija, nikad ne znaš.

Prošle sam nedjelje na Britancu pronašla staru bocu za sodu  koju tražim još od zime... Pogledajte kako zgodno izgleda na mom stoliću. Baš sam sretna! Inače, prošle je nedjelje bila odlična ponuda. Zaljubila sam se i u jedan stari  bijeli kuhinjski stol pa smišljam kako da postane dio društva.

Još je jedan maleni vrčić došao sa mnom u cekeru. Zahvaljući nekim blogovima, fiksirala sam se na vintage porculan. Mami tražim stari pocinčani  lonac za veš u koji želi presaditi oleandar: ako netko zna gdje ga mogu naći, slušam, savjeti dobrodošli. To sam joj obećala za rođendan.

I za kraj, sretan Dan očeva: tata, sretna sam što te imam. Nema veze što si malo zeznuo prugice na radnom stolcu. Veseli me da si mi ga baš ti pomogao srediti!!!

Sutra službeno počinje ljeto. Obožavam duge lipanjske dane, ljetne noći u kojima nam ptičji pjev društvo pravi. Volim osjećaj opuštenosti i distanciranosti od gradskog ritma koji dolazi s krajem školske godine. Ljetu u čast, moja je fotelja dobila opušteniji izgled s blijedo plavim biggie best jastukom.

Eh da, i kao podsjetnik na djetinjstvo: posuda u obliku jabuke koja je uvijek bila puna s bombonima. Došla je s prašnjavoga tavana na koji je bila degradirana početkom devedestih  kada je krenuo val pročišćavanja interijera od kiča sedamdesetih i osamdestih, nekako usporedo s rastom standarda prije rata. Sada, u mome stanu, gizdavo se smiješi i, usprkos godinama, djeluje svježe i razigrano.

 

Kuća s pogledom

Prošli sam vikend provela u idiličnom mjestašcu Bazjaki ponad Livada. Vozeći se od Buzeta prema Motovunu teško je zauzdati maštu: po glavi se motaju prizori iz raznih filmova, bajki, lekcija povijesti i lifestyle časopisa. Priroda je očaravajuća i opuštajuća, da je sama po sebi dovoljna. Ipak, našli su se oni koji su spojili prirodu, tradicijski način gradnje i luksuz u savršen spoj: kuću s pogledom.

Ono što me je osvojilo na prvi pogled je prostranost u kući i izvan kuće: ni nebo nije granica. Sa gotovo svakog prozora u kući pogled bježi prema Motovunu koji lebdi iznad oblaka. Kuća je opremljena mješavinom  starina kupljenima u Velikoj Britaniji i kod nas i modernog namještaja (kuhinja). Nije pretenciozno niti zasljepljujuće, namještaj ne vrišti i ne vrijeđa. Kupaonice ostavljaju bez daha: potpuno pročišćene oaze opuštanja. Kuhinja i dnevni boravak su meni najdraži djelovi kuće: veliki stol i starinski stolci, niz zelenih lustera, grede, dvostruka vrata s izlazom na dvorište i ponovno taj POGLED!!! Čini mi se da je u kući prekrasno u bilo koje doba godine: sam si, daleko  (a opet na korak) od onoga što podrazumijevamo pod urbanim: ali nisi usamljen usred toliko lijepih stavri i kvalitete života. Kuhinja je potpuno opremljena, tako da se i nepce veseli putovanju: što zamisliš, to možeš i napraviti.

U boravku je jedna fotelja boje lavande: moje mjesto za čitanje i kavu.

Bilo sunčano vrijeme ili ne, potpuno je svejedno: kuća te stavlja pred bezbroj mogućnosti- izleti, šetnje, opuštanje uz bazen ili u kupaonicama, večere uz svijeće na otvorenom ili unutra, čitanje, razmišljanje, druženje, igre...štogod ti srce zaželi ;) Za ljude i njihove dlakave prijatelje.

http://www.homelidays.co.uk/bazjaki/house-villa-314615en1.htm

Vrčevi

 

Ima ih  starih i novih. Ima ih "uvezenih" i poklonjenih. Ono što ih povezuje jest moja strast prema njima. Može me se sresti kako lutam po Britancu i tražim samo vrčiće za mlijeko ;) Veliki ili mali, svejedno. Jednobojni ili cvjetasti. Fali mi samo prugasti, zar ne? Nadam se da će nam se uskoro pridružiti jedan ovakav ...

Prošla je godina otkako sam započela Oblak. U ovom slavljeničkom postu želim zahvaliti svim  znanim i neznanim ljudima koji svrate u moj virtualni kutak, koji svojim blogovima i slikama čine da mi je život ispunjeniji i ljepši.

Ljepota ima terapeutski učinak na dušu. Hrani je i uzdiže. Zato nam je važno umijeće življenja: u svakodnevnim stvarima i aktivnostima pronaći iluziju sreće.

Opet je sezona bazginog soka (mmmmm), opet je trava otežala i nabujala, večeri su opet kao stvorene za pjesmu i prijateljstva. Ova je malena lampica pronašla put do mojeg prozora, da mi osvijetli srce sjećanjem na dragu susjedu Sandru o čijem ću stanu detaljnije uskoro.

Naišla sam u jednom našem supermarketu na zgodne šalice...  inače su mi slaba strana, imam ih mnoštvo.

novosti...

Budući da su dečki bili izvan grada, vrijeme sam trošila ostvarivanjem svih ideja koje su mi se akumulirale još od zime... Iako ih obožavam, veselila sam se vremenu koje sam imala samo za sebe...

Naišla sam na zgodno postolje za lampu, pa je ono "Cath Kidston" sjenilo napokon dobilo para. Sat kao kompenzacija za službeni put (DNEVNICE :))) Širmići za  Ikein luster kojeg još očekuje farbanje preko ljeta u bijelo. I napokon, dugo očekivana fotelja- kao svojevrsni dar za godišnjicu braka (14.)

Stigli su i jastuci za spavaću... čini mi se da sam na dobrom putu...

Pozdrav svima... posebno novim  suputnicima namjernicima... xxx

A tribute to the royal wedding

Eh, da jučer je bio značajan dan. Za mene zato što mi je bio slobodan dan koji sam odlučila provesti u pidžami, uz finu hranu, ugađajući sebi, onako: za moj pojam kraljevski. Zato što su mi mama i tata (znači da je fit, bravo!) svratili na kavu ujutro, zato što su mi se dečki po podne vratili nakon pet dana nogometnog kampa. Zato što sam pila kavu s prijateljicom, bez žurbe.

Gledala sam i vjenčanje, naravno. Zašto? Zato što sam bila doma, zato što padam na sladunjave priče, zato što volim evrything british, zato što volim lijepe stvari, zato što mi jučerašnji dan nije bio predviđen za "ozbiljne" stvari. Čitajući komentare u dnevnim novinama uoči i nakon vjenčanja, ne mogu se oteti dojmu da su svjetovi nekih kolumnista zacijelo vrlo mali, žučljivi, zajedljivi. Jer, poznajemo li mi Williama i Kate? Znamo li u kakvim su oni odnosima? Koliko nas je imalo priliku rasti kao princ, kao dijete mega popularne Lady Di? Znamo li da je Kate čekala da je princ zaprosi? Nije li možda on nju čekao (ultimativna feministička bajka)? Donosimo sudove i komentare bez da se to od nas očekuje. Ja doista ne znam kakvi su oni, možda su napuhani i prazni, ambiciozni karijersti, možda su fini i pristojni... znam da su jučer savršeno odigrali svoje kraljevske uloge. A i da je, kao i svakom paru, pred njima veliko iskušenje. Kad god razmišljam o braku/vezi sjetim se riječi svoje drage profesorice s faksa: brak je kao šetnja po plaži, među milijun običnih i neuglednih zrnaca pijeska, nađeš jedan biser koji je toliko poseban i rijedak, da se isplati hodati po vrućem i neugodnom pijesku.

Treba napraviti svoj mikro svijet: u njega pospremiti ono što želiš da u njemu bude, a isključiti ono što te truje. Stara mudrost: ako misliš da je svijet nesiguran, mračan, vrlo je vjerojatno da je u tvojoj glavi tako. Vidiš li čašu polupunom ili polupraznom? Treba stvoriti pozitivnu energiju koja pokreće i kada karte koje dobiješ nisu dobitne. Pri tome je posve svejedno jesi li princ ili commoner!

Zadar, Croatia

Polako se završava i ovaj dan. Pun sitnih iznenađenja i uzbuđenja za mene. Jedna od stvari na kojoj radim jest projekt jastučića za spavaću sobu. Danas sam dala krojačici upute što da napravi, tako da jedva čekam vidjeti rezultat. U međuvremenu istražujem na netu, po časopisima i, naravno, zamišljam kamo će me moja iluzija odvesti. Jako, jako sam nestrpljiva, ali i nervozna: hoće li dobro ispasti ili sam krenula u potpuno krivom smjeru? Kako se odlučiti između milijun lookova koji  izgledaju zavodljivo na slikama? Kako pronaći sebe? Imam osjećaj da sam s prošlom postavom imala početničku sreću koja mi, čini se, sada izmiče. Jer nikako da se familijariziram s novim prekrivačem. Trebalo bi rentati stvari, da se upoznamo kroz neko vrijeme!!! Ako se ja ovako mučim s jastucima i prekrivačima za krevet, ne želim ni misliti kako je mojoj prijateljici koja sada oprema cijelu kuću: od početka, tj. od parketa i pločica. Slatke, ali ipak muke!

Prošlog sam  tjedna šetala Zadrom. Proljeće, more, ljudi... Slatki lokali, lijep grad, dobro društvo. Ima nešto u boravku na pustoj plaži, nešto smirujuće. Veličanstveno. Ogrnuta šalom jer je puhala bura, željela sam provesti vječnost na molu- ali vrijeme, varljivo kako i jest, brzo me je pokrenulo. Čini mi se kao da uvijek negdje moraš ići, uvijek stremiš, imaš cilj, nešto za napravit, nekuda doći, nekoga tko čeka. Nije bilo dovoljno vremena za mene, a opet, bilo ga je i previše: u stvari, nije važno koliko vremena negdje provedeš, važno je taj  tren urezati u svoju vječnost. Kad kažem da je bilo previše vremena za mene, mislim na sve što sam ponijela iz Zadra doma: sve utiske, sve stvarčice, sve trenutke, sve vedute grada. A to je i više nego dovoljno. 

Šećući se gradom, naišla sam na slatki, maleni dućančić: u njemu puno ručno rađenih jabučica, kruškica, medvjedića, brodića. sve od  skladnih i biranih tkanina. Kao da sam ušetala u dobru priču. Drago mi je da se stvari pomiču od dosadnih, kičastih, kineskih suvenira prema atraktivnim i osmišljenim sitnicama koje dom čine domom. Možda ću vas  uspjeti nekom drugom zgodom malo više upoznati s asortimanom iz dućana, za sada samo ono što je sa mnom doputovalo.

Sretni bili, mili moji...pusa

ivana