Nikada toliko vremena ne posvećujem razmišljanju o istom, doli u kasnu jesen. Nema boljeg ambijentalnog ugođaja za čitanje poezije od mračnih jesenjih večeri. Nekako, lišće koje je uglavnom već opalo s grana, kratki sati, magla, hladnoća, svjetlost svijeća i miris aromatičnog čaja u meni izazivaju osjećaj ugode, smiraja, prolaznosti. Panta rei, sve teče...

moj prijedlog za adventski vijenčić: bijele svijeće, češeri, bršljan, jeline grančice u košari od pruća <3>

Opet je gotovo protekla godina. I opet se prišuljalo vrijeme da s gornje police skinem najveću kutiju, punu blagdanskih dekoracija. Da zatvorim oči, ušuškana ispod tople, smeđe, pletene dekice i zamislim sjaj ovogodišnjih ukrasa. Da odlepršam u svoju privatnu bajku.

Ugodan vikend svima! Sljedećeg budni sanjamo!!!

Komadić jeseni u mome domu

Iako mi je stan  podosta (za moj ukus) nedefiniran i kaotičan jer su mjeseci očekivanja preseljenja učinili svoje, ipak sam uspjela unijeti dašak jeseni u prostor.

Kako stvari sada stoje, još neko vrijeme ostajemo ovdje. Pred nama je proces osvježenja. Pomalo kaskam sa zadacima jer mi se uvijek nešto ispriječi u realizaciji, no, nadam se, da ćemo do Božića uživati u oživljenom ambijentu.

Započela sam sa velikim pospremanjem. Puno sitnica koje sindromom hrčka skladištim za koje kakve prilike (nikad se ne zna kada ću se nečeg sjetiti) bez milosti bacam iz kuće nastojeći pročistiti prostor za nove početke.

Gomila je smeća i u meni i oko mene. Čeka me puno posla, nije lako. Ali je nužno.

Ima zvijezda koje blistaju čak i u najcrnjoj noći. Što je tama gušća, sjaj je jači! Hvala što ste tu.