Već dulje vrijeme moji dječaci i ja ljetujemo u Vodicama. Njima se svidja gužva i uzbudjenje koje se osjeća u zraku. Meni se svidja kućica koju unajmljujemo. Naš dolazak je pratilo sveopće uzbuđenje, prava ljetna žega i opuštena morska atmosfera. Neopisiv je osjećaj biti na mjestu na kojem želiš i s kim želiš! Imati vremena cijeli dan, zapravo shavatiti da nemaš pojma koliko je uopće sati, samo po nekom unutarnjem osjećaju.
Kućica je malena i smještena u centru Vodica. Kamena, uska, s ukusom i pažnjom opremljena. Najdraži mi dio kuće su, svakako, stepenice koje se protežu od prizemlja do terase na vrhu, a podsjećaju na brod zbog svoje karakteristične plave boje i brodskog užeta umjesto rukohvata .Kuća odiše mediteranskim štihom.
Imala sam puno vremena na raspolaganju za opuštanje, razmišljanje i analiziranje. A naravno, ponešto i za planiranje te maštanje. U mislima sam opremila svoj budući veći stan koji je u fazi intenzivnog priželjkivanja, pretresla odnose sa svojim bližnjim, konstatirala da mogu biti zadovoljna sobom. Po stoti put započela dijetu i po stoti put odustala od nje. Kuhala po narudžbi i guštu, usavršila karamel umak za sladoled (mljac).

Zadnji dan provela sam na izletu u Zadar. To je toliko divan grad da sam mu posvetila čitav jedan post ranije. Beskrajno romantičan i nadahnjujuć. Crveni izlog je sa zadarskih ulica, a radi se o već opisanom dućančiću. jedino žalim za vrčem kojeg sam vidjela u nekom drugom dućanu u Zadru i ni sama ne znam zašto ga nisam kupila. Ovako sam morala poduzeti korake da mi on ipak dodje: zaobilazno, doduše.
Najveće iznenađenje priredila mi je mama koja me je, onako usput na plaži, pitala bi li joj pravila društvo na putu za Provansu kad se vratim. Naime, ona to već dugo planira, ali kako je tata nedavno bio na operaciji, ne može s njom: ispražnjeno mjesto baš za mene ;) To znači da u petak odlazim put Nice i Monte Carla prema Arlesu, Aix en Provanceu i Avignonu!!! Jupiiiiii...