
Očekujući povratak mužića i starijeg sina s gostovanja u Skradinu, napravila sam baletnu suknjicu za malenu susjedicu Dorju. Nadam se da će je razveseliti. To mi se čini kao zgodan dar djevojčicama: sjećam se kako sam uz snimku Labuđeg jezera, koje je gledala moja baka, satima plesala po sobi uvjeravajući je da daleko bolje plešem od onih balerina na tv! Naravno, moj smisao za ples nitko nije prepoznao pa sam razmjerno brzo odustala od karijere balerine. Možda Dorja bude uspješnija, nikad ne znaš.
Prošle sam nedjelje na Britancu pronašla staru bocu za sodu koju tražim još od zime... Pogledajte kako zgodno izgleda na mom stoliću. Baš sam sretna! Inače, prošle je nedjelje bila odlična ponuda. Zaljubila sam se i u jedan stari bijeli kuhinjski stol pa smišljam kako da postane dio društva.
Još je jedan maleni vrčić došao sa mnom u cekeru. Zahvaljući nekim blogovima, fiksirala sam se na vintage porculan. Mami tražim stari pocinčani lonac za veš u koji želi presaditi oleandar: ako netko zna gdje ga mogu naći, slušam, savjeti dobrodošli. To sam joj obećala za rođendan.
I za kraj, sretan Dan očeva: tata, sretna sam što te imam. Nema veze što si malo zeznuo prugice na radnom stolcu. Veseli me da si mi ga baš ti pomogao srediti!!!
Sutra službeno počinje ljeto. Obožavam duge lipanjske dane, ljetne noći u kojima nam ptičji pjev društvo pravi. Volim osjećaj opuštenosti i distanciranosti od gradskog ritma koji dolazi s krajem školske godine. Ljetu u čast, moja je fotelja dobila opušteniji izgled s blijedo plavim biggie best jastukom.
Eh da, i kao podsjetnik na djetinjstvo: posuda u obliku jabuke koja je uvijek bila puna s bombonima. Došla je s prašnjavoga tavana na koji je bila degradirana početkom devedestih kada je krenuo val pročišćavanja interijera od kiča sedamdesetih i osamdestih, nekako usporedo s rastom standarda prije rata. Sada, u mome stanu, gizdavo se smiješi i, usprkos godinama, djeluje svježe i razigrano.