home love

Prvi kišni vikend u Zagrebu nakon duljeg vremena. Predstavljam vam svoje viđenje kako ga provesti.

obnovljeni udobni stolac

prelistavanje omiljenih časopisa+  knjiga+ šalica fine kave (zato je prazna)

slatka mala lampica

mekani, pleteni kućni ogrtač da začini i utopli  ugođaj

Kasno ljeto

Ne razumijem baš čemu kalendarska godišnja doba počinju kasnije od klimatoloških? Jer, priroda ionako zna što radi, a onaj tko je osluškuje isto tako dobro zna. Mnogima najdraže godišnje doba ulazi u finale, daje nam raskošnu berbu i mnoštvo plodova. Od malena pamtim dvorišta koja su već polako počinjala mirisati po pečenim paprikama, rajčicama, pekmezu od šljiva. Vrijedne ruke su sve to prebacivale, ukuhavale u ljetnim kuhinjama, pa spremale na police da potraje do kasno u zimu. U velikom se gradu takva slika sve rjeđe viđa, zamijenile su je neke moderne domaćice koje se trude začahuriti mirise i okuse prošlosti, ali i mirise ljeta u velikim staklenkama!  Svako vrijeme nosi svoje. 

ružmarin

U zraku se osjeća zasićenost (dobro,tom dojmu je pridonijela pelud, svakako ;-)). Pripremanje za početak škole. Miriše na kraj bezbrižnosti i dokolice. Ali, puno  toga čemu se veselim dolazi nam u susret.

puna staklenka mirisnog rogača

Poput ptice u krletci

Kako mi ovo doba godine uništi jaka alergija na ambroziju, većinu vremena provodim u zatvorenom pokušavajući umanjiti njezin utjecaj. Baš nekako poput ove ptičice...

Kada je već tako, nastojim skrenuti pozornost sa tegoba na lijepe sitnice, planiram buduće korake pri uređenju i prelistavam ideje za nadolazeću sezonu. Željno iščekujem prve naznake jesenskih kolekcija. Čitam... Uglavnom, kratim dane skoro pa potpuno beskorisno dok su dani još dugi i topli. Kiša nas je danas pomilovala pa će se i moji simptomi sigurno ublažiti na dan, dva...

Ima li netko od vas asa u rukavu za podijeliti vezano uz ambroziju? Ja sam već svašta probala, ali beštija je toliko agresivna da iz ljeta u ljeto odnosi pobjedu.... Šmrc.

Boy's room

Dječja je soba vjerojatno jedina prostorija koja se stalno mijenja. Kako dijete  prelazi iz jedne faze u drugu, tako se mijenjaju njegove potrebe. A tajna dobro osmišljenje dječje sobe je da tim potrebama udovolji.


Moji dečki dijele sobu. I tako je to već 12 godina, tj. otkad je stariji sin dobio mlađeg brata. Iako je soba mala, uspješno je transformiramo. Prošli smo  razne faze: od kinderbeta, kreveta između (nekih 120x80), kreveta na kat. Osmišljavali prostor za igru, crtanje, učenje. Iz potpunog šarenila prešli na morski ugođaj kojeg moji momci jako vole, a pokazao se vrlo zahvalnim za dečke. Osim toga, smiruje (što je ključno za mamu dječaka, razumijete me?!) Sada smo došli u fazu kada ta soba treba biti malo ozbiljnija. Svatko s teenagerima u kući zna da im je krevet centar svemira, njihov osobni prostor. A taj osobni prostor treba biti udoban, lijep i funkcionalan.

Kao boju za zid odabrali smo Duluxovu Copenhagen blue, lijepu plavu s primjesom sive. Taman toliko da joj da ozbiljnost. Krevete smo obukli u lanenu suknjicu (valance na eng. ali nemam pojma kako bi se to kod nas zvalo). Preko kreveta prebacili tamnoplave pletene dekice za ušuškati se preko dana. Mnoštvo jastučića garantira udobnost u svakoj pozi. Između kreveta je radni stol, a budući da su u suprotnim turnusima, nije problem. Zapravo, to uopće ne bi niti bio problem jer većina zadaća nastaje u dnevnom boravku/kuhinji.

Ako mislite da dječaci ne cijene detalje, varate se. Činjenica jest da mogu bez njih, ali svaki im je drag i daje toplinu sobi:  kao niz od plavih kariranih medvjedića koje sam davno kupila na dobrotvornoj božićnoj prodaji od žene nekog veleposlanika a krasila su kolica dok smo se u njima vozili.

 Kao bijela jedrilica na radijatoru kojoj je boja zida savršena pozadina.

Police su pune s košaricama za odlaganje raznih punjača, igrica, joysticka, osvojenih pehara i medalja...

Mlađi sin jako voli crvenu boju i detalji u crvenoj su se odlično uklpili u morsku priču. Kada uređujem, vodim računa da u cijeloj  priči ima ponešto za svakoga, a od osobnih detalja ne mogu pobjeći. Iako su dječaci, ovo im srce nije ženskasto ;-)

Naravno, maramice su must-have pokraj kreveta za razno-razne prilike, a znate da ne volim amblažu...

Jučer sam se iznenadila kad je stariji L. cvijeće u žardinjeri nazvao svojim ;-). da, na njihovom je prozoru. Ne, ne brinu o njemu. 

I za kraj, neće biti  teško pogoditi na koje im slovo počinju imena.

Nadam se da vam se svidja turneja po našoj maloj sobici. I naravno, da vam se sviđa što smo ovog puta "iskemijali" u namjeri da nas stan, ma koliko skroman po kvadrtaturi ili budžetu, prati i usrećuje iz dana u dan.