Uskrs na Oblaku

Dragi uskrsni Zeko,

želim mnogo toga... kao mir u svijetu, dobre i skladne odnose među ljudima, da nestanu sve boleštine koje pogađaju djecu i one koji to odavno više nisu...

Nisam više mala, pa znam da to ne možeš. Ali, možeš li učiniti nešto po pitanju proljeća?

Stakleni je pladanj još prazan jer sad odoh spraviti slastice za sutrašnje slavlje. Izbor je pao na već isprobanu Princes vanilu koju je s nama podjelila Nely, a moje je dječake oduševila. Također, za svoju dušu isprobavam Les merveilleux (prekrasni u doslovnom prijevodu), male slatke zalogaje koje sam kušala u Lilleu, a čini ih baza od puslica, chantily kreme i mrvica od čokolade. 

Sretan Uskrs svima koji ga sada slave!

Pločnici Pariza *

Jeste li za subotnju šetnju Parizom?


 *preporučam poslušati pjesmu uz čitanje

Otkako sam se vratila s puta, život mi je nekako ljepši. Zagrebački kroasani su ukusniji, osjećaji su intenzivniji. Kao da sam oživjela svaku stanicu u tijelu. Možda je to zbog proljeća, koje se u meni, unatoč prognozi, ukorijenilo, a možda tako Pariz djeluje na ljude!


U mislima po stoti put šetam ulicama i želim, jako, jako želim što prije otići ponovno! Imam osjećam da svaki put kad pogledam slike ili razmišljam o gradu, dobijem neku novu perspektivu. Kao da slažem puzzle u tisuće djelova, a nikako da posložim sliku do kraja!

Paris on my mind

Srijeda prije podne... probijajući se kroz oblake ugledala sam ga kako se uzdiže iznad  grada. Tako velik, prepoznatljiv. A ipak, samu sam sebe pitala je li moguće da ga vidim...

Put me je ovoga puta odveo u Pariz, grad svjetla i ljubavi i Lille. Danas s vama dijelim dojmove iz Pariza kroz slike. Još uvijek umorna, u potrazi za svojom prtljagom u kojoj se nalaze male dragocjenosti za moj dom koje će me sjećati na predivnih pet dana u Francuskoj. O njima ćete, nadam se, biti informirani propisno, kao što sam već do sada radila, samo ako se prtljaga pojavi!

 Pariz je doista grad koji impresionira svojom veličinom i šarmom. Sve što sam mislila o Parizu, sada sam potvrdila. I uživam u impresijama i prizorima gradskog života koji mi, kao bljeskovi, sijevaju.

Prvi proljetni

Osjetila sam ga  jučer... Škaklja nosnice... oči, navikle na izmaglicu i sivilo,  naprežu se apsorbirati količinu svjetlosti. Neku sam noć ustala popiti vode i začula cvrkut ptičica. Nevjerojatno je što malo sunca čini prirodi, djeci.  Ljudi kao da su jučer izmilili iz svojih rupa. Vidim po postovima na blogovima koje rado pratim da smo željni lijepog vremena i proljetnog sunca. Odbaciti slojeve odjeće, kao da će nam to pomoći da odbacimo barem mali dio briga.

Sve postaje svjetlije, dan je već značajno duži. S početkom ožujka dekoracija u mom stanu postaje laganija, lepršavija. Mijenjaju se slike, jastučnice, detalji. Uvijek nastojim imati buketić svježeg cvijeća. Sjesti, popiti kavu s pogledom na cvijeće i maštati o divnim stvarčicama koje nas prizivaju iz trgovina  način je na koji ja izlazim na kraj s crnim mislima i teškoćama. Za sada samo maštam, radim popise i planove. Što će se doista uspjeti ostvariti, nikad ne znaš.

Večeras planiram napraviti kolač s kojim ćemo se počastiti sutra dok mi srce brže kuca zbog predstojećeg putovanja. Sa zadovoljstvom ću s vama podijeliti dojmove kad se vratim. Sada samo naznaka, putujem u meni najdražu stranu zemlju <3 data="">