Jeste li primjetili kako su dani sve kraći i kraći?! Hvata li vas zbog toga depra ili, poput mene, uživate u nekom kutku ispod mekane dekice, uz pokoju svijeću i knjigu? Zanemarila sam pisanje otkako je počela škola. To za mene znači puno papira i obveza i na poslu i doma budući da sam ponosna mama teena koji se ove jeseni prvi puta susreće s prirodoslovljem (a čini se kako je nadaren na mene ;)). Prošlo je već dva mjeseca, iako ja imam osjećaj da je prošlo dva, tri tjedna.
Vrijeme baš ne i ne sliči na kraj studenog, ali izlozi svejedno najavljuju advent. Slatko vrijeme iščekivanja, druženja, "domičarenja"- to je moj izraz za povlačenje po kući u dane apsolutno neprikladne za boravak vani. Možda me resi naivnost, ali svake godine padnem na sliku idealne obiteljske zime. Motivi su nam različiti, trgovcima zarada, meni ugođaj, ali to je moj način snalaženja u kaotičnom svijetu. Moj maleni mikro kozmos u kojemu je sve skladno, simetrično, cozy, prijazno...poput Vivaldijevih godišnjih doba koja mi čine zvučnu kulisu prilikom pisanja ovog posta. Uređeno i organizirano. Sigurno i toplo. Warm safe place, rekao bi Axl Rose.
Novost u zagrebačkoj ponudi je Zara home. Meni je baš to falilo. Oduševljena sam iako nisam odabrala u prvom obilasku ništa za sebe.
Kao uvod u božićnu ludnicu, hajdemo malo prokomentirati. Kako vi stojite s Božićem i što vam predstavlja?
Nadam se da ću vam sljedeći put pokazati kako to izgleda u nekim stanovima, a do tada, šššš, slatko čekanje uz sličice iz Green gate kolekcija...
ivana
